Naslovna Teritorije Rizici od korupcije

Rizici od korupcije

Izostanak etike i javne odgovornosti pogoduje procvatu korupcije i zloupotreba, što podriva temelje mirnog, prosperitetnog i pravednog društva.

Korupcija je velik izazov za demokratiju i vladavinu prava. Dovodi do odluka i dodjele sredstava koje ne odražavaju interese javnosti i koncentriraju politi?ku mo? u rukama nekolicine, što dalje dovodi do toga da politi?ki lideri i institucije gube legitimitet i povjerenje javnosti, ?ime smanjuje njihovu sposobnost upravljanja.

Korupcija predstavlja zna?ajnu prijetnju održivom razvoju, pove?avaju?i siromaštvo i nejednakost. Stoga je ja?anje lokalne samouprave i njeno aktivno u?eš?e u borbi protiv korupcije jedan od klju?nih preduslova za demokratski razvoj. Korupcija na lokalnom nivou specifi?na je pojava i zahtijeva poseban pristup prilago?en lokalnim samoupravama.

Korupcija tako?er dovodi do neefikasnosti i nedjelotvornosti lokalnih i regionalnih vlasti u izvršavanju njihovih dužnosti. Dovodi do toga da se odluke ne donose na temelju onoga što je u interesu društva u cjelini, nego onoga što je u interesu donositelja odluka i njihovih saradnika. Tako?er dovodi do neadekvatnog trošenja javnog novca, pri ?emu se ugovori dodjeljuju ograni?enom krugu pružatelja usluga, a budžeti pogrešno raspodjeljuju. U najgorem slu?aju, omogu?uje javnim dužnosnicima da zloupotrebljavaju novac i resurse, koriste?i se svojim položajem kako bi stekli bogatstvo na ra?un onih kojima su dužni služiti.

Razvoj odgovornih i transparentnih sistema koji pružaju efikasne javne usluge jedan je od glavnih izazova za društva širom svijeta. Zbog svoje blizine gra?anima, lokalne vlasti su dobro pozicionirane da se nose s tim izazovom te da se bore protiv korupcije i spre?avaju korupciju na lokalnom nivou.

U okviru postoje?eg trenda decentralizacije, lokalnim vlastima ne dodjeljuju se samo sredstva, nego i diskreciona ovlaštenja za korištenje tih resursa. Stoga lokalne vlasti imaju potencijal za smanjenje korupcije i poboljšanje javnih usluga na lokalnom nivou ili, pak, pove?anje korupcije i slabljenje kvalitete pružanja usluga.

Korupcija tako?er može dovesti do imenovanja javnih dužnosnika na temelju favoriziranja, umjesto kvalifikacija, što zna?i da lokalne i regionalne vlasti nemaju pristup najistaknutijim i najboljim talentima. Time se stvara plodno okruženje za dalju korupciju i dodatno smanjuje efikasnost i djelotvornost uprave.

Neefikasne i nedjelotvorne organizacije koje ne zapošljavaju na osnovu kvalifikacija dovode do loše kvalitete javnih usluga i infrastrukture, ?ime se narušava povjerenje javnosti i legitimnost javnih institucija. Me?utim, što je još važnije, uzrokuju zna?ajne troškove za gra?ane, uklju?uju?i siromaštvo, smrt, bolesti i ograni?ene životne prilike.

U kona?nici, korupcija šteti ekonomskom razvoju i dovodi do toga da se javna sredstva usmjeravaju na nekonkurentna preduze?a, umjesto ne ona koja nude inovativnije ili jeftinije proizvode i usluge. Nekonkurentna tržišta, zajedno sa negativnim utjecajem korupcije na kvalitetu lokalnih javnih usluga i infrastrukture, zna?i da privatni sektor nema ?vrste temelje (osoblje, sigurnost, ulaganja itd.) za vlastitu izgradnju. Kona?no, to može dovesti do toga da privatni i me?unarodni ulaga?i izbjegavaju ulaganje u odre?eno podru?je.

Op?i doma?i kontekst

Bosna i Hercegovina potpisala je i ratificirala najzna?ajnije me?unarodnopravne instrumente za borbu protiv korupcije, a 2003. godine izvršena je sveobuhvatna reforma krivi?nog zakonodavstva, kojom prilikom su na skoro istovjetan na?in u sve krivi?ne zakone na sva ?etiri upravna nivoa (državni, entitetski i Br?ko Distrikta BiH) inkriminirana djela korupcije ili podmi?ivanja i djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti. Me?utim, ovi zakoni nisu dodatno uskla?ivani sa me?unarodnim standardima i preporukama koje su dale Grupa država protiv korupcije Vije?a Evrope (GRECO), Radna grupa za finansijsku akciju (FATF) i Evropska komisija (entiteti i Br?ko Distrikt zaostaju). Osim toga, postoje i tzv. „nekrivi?ni“ propisi kojima se nastoji osigurati transparentnost rada, sprije?iti sukob interesa i smanjiti mogu?nost koruptivnih radnji u svim sferama državnog ure?enja. Ipak, i pored toga, korupcija i kriminal u Bosni i Hercegovini i danas su izuzetno rasprostranjeni i prisutni u svakom segmentu bosanskohercegova?kog društva. Desetlje?ima unazad, korupcija je bila rasprostranjena na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Djelimi?an napredak je postignut u pojedinim segmentima društva,  ali su ti pomaci zanemarljivi s obzirom na pokazatelje koji govore da je situacija u današnjoj Bosni i Hercegovini i dalje zabrinjavaju?a. Korupcija (u obliku mita, zloupotrebe položaja, sukoba interesa, zloupotrebe administrativnih resursa) prisutna je u svakom segmentu bh. društva, a posebno u javnim nabavkama, pravosu?u, javnoj upravi, policiji, obrazovanju i zdravstvu. Relevantna istraživanja o stanju korupcije iz godine u godinu pokazuju da je Bosna i Hercegovina jedna od zemalja sa najve?im stepenu korupcije u Evropi. 1 Prema Indeksu percepcije korupcije koji je objavio Transparency International za 2020. godinu, Bosna i Hercegovina je rangirana me?u zemljama svijeta u kojima se stanje korupcije najviše pogoršava. Indeks Bosnu i Hercegovinu svrstava na 111. mjesto od 180 zemalja, sa ocjenom 35, što je ujedno i najgori rezultat od 2012. (kada je bio 42).

Izvještaji Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu iz godine u godinu su sve više obeshrabruju?i. Prema posljednjem izvještaju Evropske komisije za 2021. godinu, Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi, odnosno ima odre?eni nivo pripremljenosti u prevenciji i borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala i nije u?injen nikakav napredak u 2021. godini.  Prema statistici Suda Bosne i Hercegovine, u periodu od 2004. do 30 juna 2021. godine za koruptivna krivi?na djela ukupno je doneseno 195 prvostepenih presuda (od ?ega 112 presuda po sporazumu o nagodbi), te je ukupno pravosnažno okon?ano 188 predmeta (od ?ega 111 po sporazumu o nagodbi). Pravosnažno je osu?eno 226 osoba, te izre?eno ukupno 226 godina zatvora. Imaju?i u vidu da ova statistika obuhvata skoro 17-godišnji period, te da je korupcija goru?i problem u Bosni i Hercegovini, ovakve brojke nisu ohrabruju?e.

Mnogi politi?ari u Bosni i Hercegovini su sudski procesuirani, ali je samo nekoliko pravosnažno osu?eno. U 2020. godini u slu?ajevima korupcije na visokom nivou naloženo je 14 istraga, podignuto je sedam optužnica, te je bila samo jedna osu?uju?a presuda sa uslovnom kaznom u slu?aju bivšeg gradona?elnika Biha?a. Kako se dalje navodi u Izvještaju Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu 2021, “ovaj  trend  ukazuje  na  zabrinjavaju?e  mali  broj  pravosnažnih osu?uju?ih presuda u predmetima korupcije na visokom nivou.“ „Nedostatak posve?enosti politi?kih aktera za reformu pravosu?a, kao i slabo funkcionisanje pravosudnog sistema i dalje podrivaju uživanje prava gra?ana i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala... Selektivno i netransparentno tužilaštvo i sudsko pra?enje… porast slu?ajeva korupcije je razlog za zabrinutost.”

1. Džihanovi?-Gratz, S. (2010), Oblici korupcije u Bosni i Hercegovini u procesu tranzicije vlasništva, Privredna štampa Sarajevo, na stranici 33., pristupljeno 17 Novembra 2021.

 

Mito

Mito je obe?anje, ponuda, prihvatanje ili vrbovanje radi li?ne koristi (npr. dar, zajam, nagrada, korist itd.) u zamjenu za neeti?ku ili nezakonitu radnju. Mito dovodi do toga da se odluke ne donose u javnom interesu, što smanjuje povjerenje javnosti u institucije i dovodi do loših javnih usluga.

Me?unarodne norme

Za mito su relevantne sljede?e me?unarodne konvencije i norme:

Doma?i kontekst

U Bosni i Hercegovini, korupcija je široko rasprostranjena i sistemski narušava bilo kakve reformske procese koji bi imali za cilj uspostavu funkcionalne pravne države. Visok stupanj korumpiranosti nanosi ogromnu moralnu i materijalnu štetu društvu. “Gra?ani i privredni subjekti se suo?avaju sa nefleksibilnim pravnim sistemom i zna?ajnom korupcijom… Oko 10% firmi navodi da su u prethodnoj godini morali podmititi javne zvani?nike, izme?u jedne i dvije tre?ine gra?ana vjeruje da je veza neophodna da bi se dobio posao, da bi se upisalo u školu ili dobilo službene isprave.” Veliki problem predstavlja ?injenica što u Bosni i Hercegovini de facto postoje ?etiri autonomna krivi?nopravna sistema, što za posljedicu ima prvenstveno unutarnju neuskla?enost propisa, a potom i neuskla?enost sa me?unarodnim standardima. Dok je Krivi?ni zakon Bosne i Hercegovine relativno dobro uskla?en sa me?unarodnim standardima, entitetski krivi?ni zakoni, kao i Br?ko Distrikta Bosne i Hercegovine zaostaju u procesu uskla?ivanja, te nisu provedene ?ak ni obvezuju?e preporuke GRECO-a. Veoma zna?ajna je i ?injenica da u krivi?nim zakonima podmi?ivanje (mito) nije posebno predvi?eno u privatnom sektoru, što je tako?er jedna od obvezuju?ih preporuka GRECO.

Pored institucionalnog i pravnog okvira, koji imaju zna?ajne slabosti, veliki problem predstavljaju neprovedba zakona i blaga kaznena politika, koja nedovoljno utje?e na prevenciju korupcije.

Zakonodavstvo

Krivi?ni zakoni u Bosni i Hercegovini zasebno inkriminiraju dva djela koja potpadaju pod pojam podmi?ivanja. Krivi?no djelo primanja dara i drugih oblika koristi (Krivi?ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine i Br?ko Distrikta Bosne i Hercegovine) 1, odnosno krivi?no djelo primanja mita (Krivi?ni zakon Republike Srpske) 2 podrazumijeva djelo iznude neke koristi, koja predstavlja radnju korupcije koja je u?injena u vezi sa vršenjem ili neizvršavanjem odre?ene službene radnje

Ovo krivi?no djelo ispoljava se u tri oblika:

 a) pravo pasivno podmi?ivanje kod kojeg se radnja izvršenja ogleda u zahtijevanju ili primanju poklona, kakve druge koristi ili primanju obe?anja poklona ili kakve druge koristi, a s ciljem izvršenja neke radnje u okviru svojih službenih ovlaštenja, koju radnju službena ili odgovorna osoba ina?e ne bi smjela izvršiti, odnosno s ciljem neizvršenja neke radnju koju bi ina?e morala izvršiti;

 b) nepravo pasivno podmi?ivanje – situaciju kada službena ili odgovorna osoba zahtijeva ili primi mito ili obe?anje mita, kako bi postupala u granicama svojih službenih ovlaštenja i preduzimala zakonite radnje koje spadaju u njene redovne poslove, odnosno kako ne bi preduzimala radnje za koje svakako zakonom nije ni ovlaštena;

c) naknadno pasivno podmi?ivanje – zahtijevanje ili primanje mita nakon izvršene ili neizvršene (zakonite ili nezakonite) službene radnje. Kazne za navedeno krivi?no djelo propisane su u razli?itim rasponima u krivi?nim zakonima u BiH.

Drugi oblik korupcije, funkcionalno povezan sa prethodno navedenim krivi?nim djelom, je krivi?no djelo davanje dara i drugih oblika koristi koje je regulisano kroz sva ?etiri krivi?na zakona u Bosni i Hercegovini. Ovo djelo podrazumijeva navo?enje službene ili druge odgovorne osobe na povredu zakonitog vršenja službe. I ovo, kao i prethodno navedeno krivi?no djelo, ispoljava se u tri oblika i to:

 a) pravo aktivno podmi?ivanje – koje podrazumijeva u?injenje ili obe?anje poklona ili neke druge koristi službenoj ili odgovornoj osobi, s ciljem da ista u granicama svojih ovlaštenja obavi radnju koju ina?e ne bi smjela obaviti, odnosno da ne obavi radnju koju je ina?e dužno izvršiti;

b) nepravo aktivno podmi?ivanje, odnosno ?injenje ili obe?anje poklona ili neke druge koristi službenoj ili odgovornoj osobi, kako bi ista u okviru svojih ovlaštenja izvršila radnju koju je i ina?e dužna izvršiti, odnosno kako ne bi izvršila radnju koju i ina?e ne bi smjela izvršiti;

c) posredovanje u davanju mita – što zapravo predstavlja samostalno krivi?no djelo koje može biti izvršeno kroz razli?ite radnje (upoznavanjem davatelja i primatelja mita i sl.).

Kazne za krivi?no djelo davanja dara i drugih oblika koristi, odnosno davanje mita su, kao i za prethodno krivi?no djelo, propisane u razli?itim rasponima u krivi?nim zakonima u Bosni i Hercegovini. U svim krivi?nim zakonima, osim Republike Srpske, za odre?eni oblik ovog krivi?nog djela, pored kazne zatvora, predvi?ena je alternativno i nov?ana kazna.

1. ?lan 217. Krivi?nog zakona Bosne i Hercegovine, ?lan 380 Krivi?nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, ?lan 374 Krivi?nog zakona Br?ko distrikta Bosne i Hercegovine, pristupljeno 18 Novembra 2021.

?lan 351 Krivi?nog zakona Republike Srpske, pristupljeno 18 Novembra 2021

 

Primjer sudske prakse

Problem sudske prakse za ovo krivi?no djelo ogleda se prvenstveno u nepreciznim definicijama koruptivnih krivi?nih djela, što dovodi do nerazumijevanja razlika izme?u pojedinih koruptivnih krivi?nih djela. Iako pravna norma za krivi?na djela primanja ili davanja dara ili drugih oblika koristi, odnosno primanja ili davanja mita nije suviše op?enito definisana, upravo nemogu?nost razlikovanja ovog od drugih koruptivnih krivi?nih djela dovodi do rijetkih osu?uju?ih presuda. Jedan od takvih primjera jeste i postupak protiv A.Z. koji je prvobitno optužen za krivi?na djela zloupotrebe položaja i primanje dara i drugih oblika koristi, da bi Tužiteljstvo BiH nakon pribavljanja dokaza posebnim istražnim radnjama prekvalificiralo djelo u krivi?no djelo nezakonitog posredovanja.

S druge strane, postoje i dobre prakse u procesuiranju ovog krivi?nog djela. Jedan od takvih primjera jeste krivi?ni postupak vo?en 2010. godine protiv I.K., koji je kao odgajatelj u Kazneno-popravnom zavodu poluotvorenog tipa u Mostaru i kao šef Grupe za poslove preodgoja – tretmana osu?enih osoba i rukovoditelj Sektora za poslove preodgoja – tretmana osu?enih osoba, u više navrata zahtijevao i primio darove od osu?enika, kako bi na njihove pismene zahtjeve za korištenje raznih prava i pogodnosti dao pozitivan odgovor. Dakle, zloupotrebljavaju?i svoj službeni položaj, osu?enik je zahtijevao i primao darove i druge koristi u vidu novca, umjetnina i drugih predmeta. Prvostepeni sud proglasio ga je krivim za produženo krivi?no djelo primanja dara i drugih oblika koristi i osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Prema analizi Transparency International BiH, pohvalan je i pristup suda razumijevanju zakonskog bi?a krivi?nih djela, jer se u obrazloženju presude pobliže objašnjava suština i kvalitet svakog po?injenog krivi?nog djela. Tako se isti?e da kod krivi?nog djela Primanje dara ili drugih oblika koristi samo zahtijevanje dara ili koristi treba široko tuma?iti. Zahtijevanjem se ne prepoznaje samo izri?ito postavljen zahtjev, ve? svaka izjava ili ponašanje iz kojeg proizilazi zahtjev da se u?ini dar. Pri razmatranju postojanja ovog elementa iz bi?a djela, utvr?uje se postojanje nesumnjive namjere ili krajnje intencije“.

 

Sukob interesa

Sukob interesa nastaje kada pojedinac može ostvariti li?nu korist od radnji ili odluka koje poduzima u službenom svojstvu. Sukobi interesa, bilo da su stvarni, percipirani ili mogu?i, rezultiraju odlukama koje jesu ili se smatraju nepravednim i isklju?ivo u vlastitom interesu, što smanjuje povjerenje javnosti u institucije i dovodi do lošijih ishoda za javnost.

Me?unarodne norme

Sukob interesa obuhva?en je i sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

 

Doma?i kontekst

Sukob interesa predstavlja veoma rasprostranjen koruptivni rizik u Bosni i Hercegovini. Prema pozitivnim propisima, sukob interesa podrazumijeva slu?ajeve kada se izabrani zvani?nici, nositelji izvršnih funkcija i savjetnici na?u u takvoj situaciji u kojoj njihov privatni interes uti?e ili može uticati na zakonitost, otvorenost, objektivnost ili nepristranost u obavljanju javnih funkcija. Pravni okvir o sukobu interesa donesen je s ciljem spre?avanja ili sankcioniranja situacija u kojima javni zvani?nici kroz obavljanje svoje funkcije mogu ostvariti korist sebi ili osobama sa kojima su povezani rodbinskim ili drugim vezama.

Kako je ranije navedeno u okviru Poglavlja 1, u Bosni i Hercegovini potrebno je razlikovati dva segmenta. S jedne strane postojanje sukoba interesa izabranih ili imenovanih zvani?nika, što je uvijek u ve?em fokusu pažnje javnosti. S druge strane, postojanje sukoba interesa javnih službenika ili zaposlenika u organima uprave.

Transparency International BiH je krajem 2020. godine objavio Registar javnih funkcionera, koji trenuta?no obuhvata podatke o 763 nosioca funkcija. Prema navodima Transparency International BiH, 61 funkcioner na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou trenutno obavlja dodatne funkcije u institucijama, javnim ustanovama i javnim preduze?ima, a mnogi od njih su cijeli ili dio mandata u direktnom sukobu interesa. Dakle, Registar pokazuje da brojni javni funkcioneri obavljaju po dvije ili tri funkcije u javnom sektoru gdje se njihovi privatni interesi ?esto prepli?u sa javnim.

Zakonodavstvo

Pitanje sukoba interesa državnih službenika i zaposlenika u organima javne uprave u Bosni i Hercegovini regulisano je zakonima o državnoj službi na državnom i entitetskom i nivou Br?ko Distrikta Bosne i Hercegovine. Zakoni propisuju nespojivosti sa dužnostima državnih službenika, na na?in da su taksativno pobrojane funkcije, aktivnosti ili položaji koji dovode do sukoba interesa sa službenim dužnostima državnih službenika. Za razliku od državnog i zakona o državnoj službi Federacije BiH, zakon Republike Srpske i zakon Br?ko Distrikta Bosne i Hercegovine sadrže posebne odredbe kojima je definiran sukob interesa, te postupanje u slu?aju postojanja sukoba interesa.

Pitanje sukoba interesa izabranih zvani?nika, nositelja izvršnih funkcija i savjetnika regulisano je kroz ?etiri zakona - Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, Zakon o sukobu interesa u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, Zakon o spre?avanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske, te Zakon o sukobu interesa u institucijama Br?ko distrikta Bosne i Hercegovine.  Zakoni su doneseni s ciljem spre?avanja i/ili sankcionisanja situacija u kojima javni zvani?nici kroz obavljanje svoje funkcije mogu ostvariti korist sebi ili osobama sa kojima su povezani rodbinskim ili drugim vezama. Centralna izborna komisija BiH je nadležna za primjenu zakona na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Br?ko distrikta Bosne i Hercegovine, dok u Republici Srpskoj postoji posebna Komisija za spre?avanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske, kao prvostepeni organ, koju obrazuje Narodna skupština Republike Srpske i Komisija za žalbe, kao drugostepeni organ.  Za kršenje zakona predvi?ene su sankcije – mjere zabrane kandidovanja na bilo koju izabranu dužnost u periodu od ?etiri godine, te nov?ane kazne u rasponu od 1.000 do 10.000 KM.

Primjer sudske prakse

Na web stranici CIK-a www.izbori.ba u dijelu koji se odnosi na sukob interesa ne postoji nijedna objavljena odluka o utvr?ivanju postojanja sukoba interesa. S druge strane, na web stranici Republi?ke komisije za spre?avanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske mogu se na?i objavljene odluke Komisije kojima je utvr?eno postojanje sukoba interesa. Jedna od takvih odluka je i Rješenje  broj 02-438-C/18-5, G.J. od 28.09.2018. godine, kojim je utvr?eno postojanje sukoba interesa u slu?aju odbornika Skupštine opštine Bile?a, koji je istovremeno bio zaposlen i u Op?inskoj upravi Bile?a na poslovima VKV voza?a. Ovaj slu?aj dobio je i sudski epilog. Tužilac je osporio odluku Komisije zbog pogrešno i nepotpuno utvr?enog ?injeni?nog stanja, bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi je navedeno da je od 2016. godine odbornik u Skupštini op?ine Bile?a, gdje su ga gra?ani legalno izabrali na lokalnim izborima i da je od 2014. godine zaposlen u Op?inskoj upravi Bile?a kao VKV voza?. Naveo je da je bio zaposlen kao voza?, koji spada u kategoriju tehni?kog osoblja, te da nije imao status službenog lica, pa smatra da je došlo do povrede odredaba koje regulišu sukob interesa. Sud je tužbu odbacio kao neosnovanu i potvrdio odluku Komisije.  Sud je u obrazloženju naveo da dio Zakona o državnim službenicima i namještenicima u jedinicama lokalne samouprave, koji govori o nespojivosti, propisuje da zvani?nik ne može obavljati funkciju odbornika u skupštini jedinice lokalne samouprave i da se odredbe zakona o zabranjenim funkcijama odnose i na zaposlene (tehni?ko osoblje).

 

Pronevjera

Pronevjera je nezakonito prisvajanje novca, robe ili drugih sredstava od strane dužnosnika kojem su povjerena, što dovodi do gubitka javnog novca, ?ime se smanjuje sposobnost nadležnih tijela da djeluju u interesu javnosti, a samim time dovodi do pogoršanja usluga i ishoda za gra?ane. Narušava se i povjerenje javnosti u vlasti.

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, pronevjera je obuhva?ena sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Doma?i kontekst

U Bosni i Hercegovini pronevjera je jedno od krivi?nih djela korupcije, primanja mita i krivi?nih djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti. Za razliku od nekih drugih krivi?nih djela iz ove skupine, pronevjera je krivi?no djelo koje je, uvjetno re?eno, „lakše“ dokazivo, u odnosu na krivi?na djela „visoke korupcije“ (eng. white collar corruption), odnosno krivi?na djela po?injena od visoki politi?ki zvani?nika.

Zakonodavstvo

Pronevjera u službi iz ?lana 221. Krivi?nog zakona Bosne i Hercegovine, ?lana 384. Krivi?nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Pronevjera iz ?lana 348. Krivi?nog zakona Republike Srpske i ?lana 378. Krivi?nog zakona Br?ko distrikta Bosne i Hercegovine podrazumijeva prisvajanje novca, vrijednosnih ili drugih pokretnih stvari od strane osobe kojoj su povjerene u službi ili uop?e na radu u javnim institucijama na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, a u namjeri pribavljanja sebi ili drugome protupravne imovinske koristi.  Dakle, radnja djela sastoji se u protupravnom prisvajanju novca, vrijednosnih papira ili drugih pokretnih stvari, a posljedica djela  sastoji  se u pribavljanju sebi ili drugom kakve koristi, ili u nanošenju kakve štete drugome, ili težoj povredi prava drugog. Po?initelj krivi?nog djela može biti samo službena ili odgovorna osoba, a u pogledu krivice potreban je umišljaj. Za ovo krivi?no djelo propisana sankcija je kazna zatvora u rasponu od šest mjeseci do pet godina, odnosno za teži oblik djela kazna zatvora u rasponu od jedne do deset godina.

Primjer sudske prakse

Jedan od interesantnih primjera sudske prakse za krivi?no djelo pronevjere u službi, odnosno pronevjere je slu?aj u kojem je protiv uposlenice „Bosna-Sunce Osiguranja“ d.d. Sarajevo bila podnesena krivi?na prijava zbog protupravnog pribavljanja imovinske koristi dok je radila na poslovima prodaje osiguranja i to na na?in da je sukcesivno prisvajala nov?ane iznose koje je primala od ugovara?a osiguranja, u ukupnom iznosu od 23.032,51 KM, za koji iznos je oštetila "Bosna-Sunce osiguranje" d.d. Sarajevo. Protiv uposlenice je vo?en krivi?ni postupak na Op?inskom sudu u Zavidovi?ima (presuda broj: 42 0 0 K 024046 14 od 17. juna 2015. godine), drugostupanjski postupak pred Kantonalnim sudom u Zenici (presuda broj: 42 0 0 K 024046 15 Kž od 5. februara 2016. godine), te je na kraju pokrenut i apelacijski postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine (predmet broj: AP 1551/16). Apelantica (osu?ena) je smatrala da „"Bosna-Sunce osiguranje" nije institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine jer je privredno društvo sa 100% privatnim kapitalom u smislu Krivi?nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te da se u apelanti?inim radnjama ne sti?u elementi bilo kojeg krivi?nog djela, a naro?ito krivi?nog djela koje bi spadalo u krivi?na djela korupcije i krivi?na djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti.“  Apelantica je dakle smatrala da su prvostepeni i drugostepeni sud proizvoljno tuma?ili odredbe Krivi?nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu toga šta se podrazumijeva pod „radom u službi“, smatraju?i da se odredbe Krivi?nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ne mogu primjenjivati na rad u privrednim društvima, odnosno pravnim osobama. Ustavni sud odlukom je zaklju?io da ne smatra proizvoljnim tuma?enjem „obrazloženja Op?inskog i Kantonalnog suda koji su smatrali da svojstvo u?inioca predmetnog krivi?nog djela pronevjera u službi ima svako lice kojem su novac, vrijednosni papiri ili druge pokretnine povjereni u službi, odnosno da se ovo djelo može po?initi u svakom pravnom licu u Federaciji, pa su apelanticu proglasili krivom i osudili za krivi?no djelo pronevjera u službi iz ?lana 384. stav 2. Krivi?nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine“.

Još jedan sli?an primjer jeste i nedavno potvr?ena optužnica Kantonalnog tužilaštva Zeni?ko-Dobojskog kantona, kojom se optuženika teretilo za krivi?no djelo pronevjere i to da je, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi „za sebe prisvojio novac koji mu je povjeren u službi, na na?in da je novac iz blagajne u ukupnom iznosu od 6.617,44 KM, koji je zaduživao na radnom mjestu, a koji je u toku svog rada, shodno odredbama ?lana 5. Ugovora o radu na neodre?eno vrijeme, bio dužan redovno polagati u vidu pologa pazara na ra?un Društva, nije to radio ve? novac zadržavao za sebe, što je i htio, svjestan da novac nije njegov“.

 

Prevara

Prevara je upotreba obmane kako bi se ostvarila nepoštena ili nezakonita korist. Prevara narušava povjerenje javnosti u vlasti i smanjuje sposobnost njihovog djelovanja. ?esto dovodi do gubitka javnog novca, što šteti javnim uslugama i sposobnosti vlasti da odgovore na potrebe i težnje javnosti.

 

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, prevara je obuhva?ena sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Doma?i kontekst

U Bosni i Hercegovini se prakticiraju svi pojavni oblici korupcije. Prevara (u službi) povezuje se ?esto sa zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, te falsificiranjem isprava, te se nerijetko procesuira kao sticaj krivi?nih djela.

Zakonodavstvo

Jedno od koruptivnih krivi?nih djela u Bosni i Hercegovini jeste i prevara u službi iz ?lana 222. Krivi?nog zakona Bosne i Hercegovine, ?lana 385. Krivi?nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i ?lana 379. Krivi?nog zakona Br?ko Distrikta Bosne i Hercegovine, odnosno ?lana 317. Krivi?nog zakona Republike Srpske. Ovo krivi?no djelo zapravo je poseban vid prijevare, koju ?ini službena ili odgovorna osoba, u namjeri da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, tako što podnosi lažne obra?une ili dovodi u zabludu ovlaštenu osobu s ciljem izvršenja nezakonite isplate. Razlika izme?u ovog krivi?nog djela i obi?nog djela prijevare ogleda se u tome što je kod ovog krivi?nog djela fokus na povredi zakonitog vršenja službene dužnosti. Dakle radnja izvršenja djela sastoji se u dovo?enju ovlaštene osobe u zabludu, kako bi se stvorila pogrešna predstava o odre?enim ?injenicama, na temelju ?ega bi ovlaštena osoba izvršila neku nezakonitu radnju u toku vršenja službe. Za izvršenje ovog krivi?nog djela predvi?ena je kazna zatvora u rasponu od šest mjeseci do deset godina, ovisno o visini protupravno pribavljene imovinske koristi.

 

Primjer sudske prakse

2011. godine pred Sudom Bosne i Hercegovine vo?en je krivi?ni postupak protiv L.N., kojeg se teretilo za krivi?no djelo prevare u službi. Nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivice tokom glavnog pretresa, Sud je optuženog oglasio krivim, te mu je izre?ena uslovna presuda kojom se utvr?uje kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a koja se ne?e izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine od dana pravosnažnosti presude ne po?ini novo krivi?no djelo. Optuženik je bio obavezan u korist budžeta Bosne i Hercegovine uplatiti nov?ani iznos od 3.493,26 KM, iznos je srazmjeran imovinskoj koristi pribavljenoj izvršenjem krivi?nog djela.

U septembru 2019. godine Okružno javno tužilaštvo u Trebinju donijelo je naredbu o sprovo?enju istrage protiv ukupno 19 lica zbog sumnji da su falsificiranjem hotelskih ra?una oštetili mati?na preduze?a, ?ime su po?inili krivi?na djela falsificiranje isprave (?lan 347. Krivi?nog zakona Republike Srpske)  i prevare u službi. Protiv jedne osobe istraga je pokrenuta zbog sumnji da je nabavio potrebnu opremu za falsificiranje i istu koristio za izradu falsifikovanih ra?una, koje su koristile druge osobe s ciljem ostvarivanja za sebe  protupravne imovinske koristi, dok je protiv ostalih 18 osoba istraga pokrenuta zbog sumnji da su naru?ivali izradu falsifikovanih hotelskih ra?una i da su iste uz putne naloge dostavljali mati?nim preduze?ima, ?ime su na ime nepostoje?ih troškova za sebe pribavljali protupravnu imovinsku korist.

 
Nepotizam

Nepotizam je iskorištavanje službenog položaja kojim se nepravedno pogoduje ?lanu porodice ili prijatelju (npr. davanjem posla ili prednosti). Nepotizam i drugi oblici favoriziranja dovode do toga da lokalne i regionalne vlasti nemaju pristup najistaknutijim i najboljim talentima. Time se stvara plodno okruženje za dalju korupciju i smanjuje efikasnost i djelotvornost uprave.

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, nepotizam je obuhva?en sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Doma?i kontekst

Nepotizam je u Bosni i Hercegovini ve? dugi niz godina svakodnevna pojava, ali kao takav nije kriminaliziran krivi?nim zakonodavstvom. Nepotizam, mito i korupcija doslovno su postali stil života u Bosni i Hercegovini, a postoje?i zakonodavni okvir savršeno odgovara onima koji nepotizam upražnjavaju. "Politi?ke stranke nastoje na sve mogu?e na?ine zadržati kontrolu nad zapošljavanjem u javnim institucijama, javnim preduze?ima i sli?no, te zato nisu spremne da unapre?uju zakone. S druge strane, prisustvo politi?kog utjecaja u pravosudnim organima u velikoj mjeri doprinosi nekažnjivosti zloupotreba, samovolje i anarhije, te zatvaranju o?iju pred o?iglednim zloupotrebama u stavljanju privatnih interesa ispred interesa gra?ana Bosne i Hercegovine.

Zakonodavstvo

U krivi?nim zakonima u Bosni i Hercegovini ne postoji krivi?no djelo nepotizma. Obzirom da se nepotizam prvenstveno odnosi na zapošljavanje bliskih srodnika u organima javnog sektora, relevantne i primjenjive bi mogle biti odredbe zakona o državnoj službi u organima uprave razli?itih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, ukoliko bi u okviru odredbi o nespojivosti sa dužnostima državnih službenika, odnosno o sukobu interesa, uklju?ivale odredbe o zabrani rada pod rukovodstvom bliskog srodnika. S druge strane, zakoni o sukobu interesa na indirektan na?in definiraju i nepotizam, propisuju?i da sukob interesa postoji u situacijama u kojima izabrani zvani?nik, nositelj izvršne funkcije ili savjetnik ima neki privatni interes koji je takav da može utjecati na nepristrasno i objektivno vršenje njegove funkcije, pri ?emu privatni interes podrazumijeva bilo kakvu prednost za njega ili njegovu porodicu ili druge osobe/organizacije sa kojima je imao ili ima poslovne, politi?ke i druge veze. Izabrani zvani?nici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici u obavljanju javne funkcije ne smiju svoj privatni interes stavljati iznad javnog interesa.

Veliki iskorak u ovom pogledu napravio je Kanton Sarajevo. Naime, u aprilu 2021. godine Skupština Kantona Sarajevo usvojila je nacrt Zakona o spre?avanju nepotizma i strana?kog zapošljavanja u organima javnog sektora u Kantonu Sarajevo. Zakonom se sprje?ava rad pod rukovodstvom bliskog srodnika i drugi slu?ajevi sukoba interesa, te se zabranjuje nepotizam i strana?ko zapošljavanje u organima uprave, javnim preduze?ima, javnim ustanovama i pravnim subjektima ?iji osniva? je Kanton Sarajevo. Zakon je izra?en na temelju sveobuhvatne analize me?unarodnih i pravnih akata država ?lanica EU, koji se odnose na spre?avanje nepotizma i strana?kog zapošljavanja u organima javnog sektora. Ovakav potez predstavlja zna?ajan korak Vlade Kantona Sarajevo ka transparentnosti i otvorenosti u radu.

Primjer sudske prakse

Primjeri sudske prakse o slu?ajevima nepotizma u Bosni i Hercegovini ne postoje, ili se bar ne mogu javno na?i. Me?utim, nepotizam u praksi i bosanskohercegova?koj svakodnevnici itekako postoji, o ?emu svjedo?e brojni novinski ?lanci i medijski prilozi. Tako je Radio Slobodna Evropa na svojoj internet stranici objavio pri?u o nekoliko izabranih i postavljenih zvani?nika koji su zaposlili svoje najbliže srodnike u organe javne uprave.

Jedan od zanimljivih primjera na lokalnom nivou je slu?aj nepotizma na Medicinskom fakultetu u Zenici. Naime, direktor škole Hamdija ?abaravdi?, koji je po?etkom 2020. godine osu?en za zloupotrebu službenog položaja, je uspio dovesti na mjesto direktora Selvira Hadrovi?a, koji je potom za pomo?nika direktora imenovao ro?aka Hamdije ?abaravdi?a. Osim toga, novi direktor Hadrovi? zaposlio je svoju suprugu, koja je bila profesor geografije, kao profesoricu predmeta "Zdrava prehrana".

 
Zloupotreba administrativnih resursa u izbornim kampanjama

Zloupotreba administrativnih[i] resursa tokom izbornih procesa podrazumijeva nezakonito ili zloupotrebljavaju?e ponašanje politi?ara i javnih dužnosnika koji se koriste ljudskim, finansijskim i materijalnim resursima u naturi i drugim nematerijalnim resursima kako bi utjecali na ishod izbora i time ugrozili pravi?nost samih izbora.

[i] Za potrebe ovog priru?nika „administrativni resursi su ljudski, finansijski, materijalni, u naturi i drugi nematerijalni resursi kojima raspolažu postoje?i državni službenici i oni u izbornim procesima, a koji proizlaze iz njihove kontrole nad osobljem u javnom sektoru, finansija i raspodjele, pristupa javnim objektima i sredstvima u formi prestiža ili prisutnosti javnosti koji proizlaze iz njihova položaja izabranih ili javnih službenika i koji se mogu pretvoriti u politi?ku podršku ili druge oblike podrške”, kako je definisano u: „Izvještaju o zloupotrebi administrativnih resursa tokom izbornih procesa”, studija br. 585/2010, Evropska komisija za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija), Vije?e Evrope (16. decembra 2013.), dostupno na ovom linku

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, zloupotreba administrativnih resursa u izbornim kampanjama obuhva?ena je sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Zloupotreba administrativnih resursa tokom izbornih postupaka obuhva?ena je sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Doma?i kontekst

The complicated political and electoral structure in Bosnia and Herzegovina, created by the Dayton Peace Agreement in 1995, still represents a fertile ground for various abuses, including the misuse of public resources in election campaigns. Due to ethnic divisions, the electorate is pre-divided and determined. After the election, "politicians can ‘return’ the services received during the campaign by providing benefits and employment in the civil service, favouring procurement contracts and making other contributions to their supporters".

"The misuse of public resources in the election campaign is also the use of public media services, which are public companies financed from the budget, and which the ruling parties use for propaganda purposes, not only through paid advertising, but, more dangerously, through control over the editorial policy of public services, which consequently represent the ruling party and its officials in a positive light."

A striking example of misuse of official resources for political purposes is the case of the Director of the Clinical Centre of the University of Sarajevo visiting the Clinical Centre Tuzla in an official car registered to the Cabinet of the Bosniak member of the Presidency of Bosnia and Herzegovina – her husband Bakir Izetbegovi?.

Another example of the misuse of official resources in election campaigns is the case of using the helicopter service of the Government of the Republika Srpska to visit pre-election rallies. Thus, the member of the Presidency of Bosnia and Herzegovina, Milorad Dodik, has appeared at at least seven SNSD election rallies since the beginning of the election campaign, whose place and time coincide with the destinations of helicopter flights "AV 119" (AW 119), which is owned by the Republika Srpska Government.

 
Zakonodavstvo

Pravni okvir u Bosni i Hercegovini ne identificira na odgovaraju?i na?in zloupotrebu administrativnih resursa u izbornim kampanjama, jer u pozitivnim propisima ne postoje odredbe koje regulišu postupanje državnih službenika, upotrebu državnih, odnosno administrativnih i drugih resursa tokom izbornog perioda.

Iako zakoni o državnoj službi  propisuju profesionalnu nepristrasnost državnih službenika na na?in da se državnim službenicima zabranjuje ?lanstvo u politi?kim strankama i rad prema instrukcijama politi?kih stranaka, ne postoje posebne odredbe koje reguliraju mogu?nost državnih službenika da u?estvuju u aktivnostima kampanje ili da u?estvuju u politi?kom radu, bilo tokom ili poslije radnih sati“.

?lanom 7.2 Izbornog zakona BiH propisano je da su nadležni op?inski organi dužni osigurati ravnopravan tretman stranaka i kandidata u njihovim zahtjevima da „javna mjesta i javne objekte koriste u svrhu kampanje, uklju?uju?i održavanje skupova, izlaganje oglasa, plakata i postera“. Stavom (3) ovog ?lana propisano je da „nadležni organi ne?e dozvoliti politi?kim strankama, koalicijama, listama nezavisnih kandidata i nezavisnim kandidatima da postavljaju oglase, plakate, postere, odnosno da pišu svoja imena ili slogane koji su u vezi sa izbornom kampanjom, unutar ili na zgradama u kojima su smješteni organi vlasti na svim nivoima, javna preduze?a, javne ustanove i mjesne zajednice, na vjerskim objektima, na javnim putevima i javnim površinama, osim na mjestima predvi?enim za plakatiranje i oglašavanje“.

Iako ?lan 7.3 taksativno nabraja što nije dozvoljeno kandidatima i pristalicama politi?kih stranaka, listi nezavisnih kandidata, listi pripadnika nacionalnih manjina i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi na?in angažiranim u izbornoj administraciji, nigdje se ne spominje upotreba službenih vozila (pa ?ak i helikoptera) u politi?ke svrhe, a što je vrlo ?esta pojava u Bosni i Hercegovine.

Zakon o finansiranju politi?kih partija BiH izri?ito zabranjuje finansiranje politi?kih stranaka od strane javnih preduze?a, ali i privatnih preduze?a koja su s organima izvršne vlasti na svim upravnim nivoima u Bosni i Hercegovini sklopila ugovor o javnoj nabavci, ako vrijednost ugovora u jednoj 

Primjer sudske prakse

Brojni su primjeri zloupotrebe administrativnih resursa u izborne svrhe, me?utim sudska praksa u tom pogledu izostaje. Iako je, kako je prethodno navedeno, politi?kim partijama izri?ito zabranjeno finansiranje od strane javnih preduze?a, tokom izborne kampanje 2014. godine, objavljena je informacija da je javno preduze?e Elektroprivreda Republike Srpske pružala podršku politi?koj partiji Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Uposlenik Elektrodistribucije Ugljevik javno je iznio podatke o malverzacijama koje su se provodile u tom preduze?u, te u preduze?u Rudnik i Termoelektrana Ugljevik (RiTE). Tom prilikom istakao je da se „za izbore priprema kompletna Elektroprivreda Srpske, a posebno ugljevi?ki RiTE ve? godinu dana, možda ?ak i dvije godine unazad”, da „“ne stranka, ve? RiTE organizuje odlazak Mladih SNSD-a na Gu?u, na Jahorinu, na Zlatibor. I to ne mali broj ljudi, ve? 500, i sve o trošku RiTE“, da su “radnici javnih preduze?a danono?no angažovani na lijepljenju plakata, bilborda, zato su i zaposleni 20 dana pred izbore”, te da je „jasno kao dan zašto pojedinci dobijaju posao upravo u javnim institucijama i državnim preduze?ima 20-ak dana pred izlazak na birališta – zarad prikupljanja glasova, dok se ranije zaposleni šalju na odmor, s obzirom na ?injenicu o brojnosti zaposlenih u RiTE svi ti silni radnici ne bi imali gdje boraviti. Kada pro?u izbori ovi što su došli na odre?eno ne?e dobiti produženje ugovora, dobi?e otkaz, a ovi stalni ?e se vratiti nazad“.

 
Iznuda

Iznuda je upotreba prisile za dobivanje novca, robe, usluga ili neke druge pogodnosti od pojedinca ili institucije. Osim štete koju nanosi žrtvi, iznudom se smanjuje povjerenje javnosti u vlasti i može odvratiti od rasta poslovanja i ulaganja u tom podru?ju.

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, iznuda je obuhva?ena sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Doma?i kontekst

Globalni barometar korupcije za 2013. godinu pokazao je da „je 28% ispitanika izjavilo da je dalo mito u vezi sa ostvarivanjem neke od javnih usluga, pri ?emu prednja?e zdravstvo i policija. Ve?ina ovih ispitanika, 41% izjavilo je da je mito dalo kako bi ubrzali proces dobivanja usluga, 30% je mito dalo u znak zahvalnosti ili kao poklon, 18% jer nisu mogli druga?ije da dobiju uslugu, a 11% kako bi dobili jeftiniju uslugu.

Prema istraživanju Transparency International BiH iz 2015. godine, ?etvrtina gra?ana je navela da su bili u prilici da im neko traži mito. Rezultati istraživanja pokazali su da „su profesije koje najviše dolaze u dodir sa davanjem mita doktori, politi?ari i policajci“. Više od 800 gra?ana je kontaktiralo besplatnu telefonsku liniju za prijavu korupcije 0800 55555 kojom upravlja Transparency International BIH, traže?i pravni savjet, pri ?emu se ubjedljivo najve?i broj prijavljenih slu?ajeva, kao i prethodnih godina, odnosio na sektor državne uprave – gra?ani su uglavnom prijavljivali koruptivne prakse zapošljavanja.

Zakonodavstvo

Iznuda je kao krivi?no djelo propisana  entitetskim krivi?nim zakonima i Krivi?nim zakonom Br?ko Distrikta BiH na na?in da ?e onaj tko, s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugog da što u?ini ili ne u?ini na štetu svoje ili tu?e imovine, biti kažnjen kaznom zatvora izme?u tri mjeseca i pet godina, odnosno jedne i pet godina.

Primjer sudske prakse

2012. godine E.?. došla je na porod u Op?u bolnicu u Br?kom, gdje ju je doktor Petrovi? porodio carskim rezom. Od njenog supruga doktor je zahtijevao 100 eura za uspješno obavljen posao, iako je žena imala zdravstveno osiguranje koje je pokrivalo sve troškove. Kada je suprug doktoru rekao da to ne?e u?initi, doktor je odgovorio da, ukoliko mu ne donese novac, porodilja ne?e dobiti neophodnu injekciju. Suprug porodilje je podnio krivi?nu prijavu protiv predmetnog doktora. Isti je proglašen krivim i osu?en na tri mjeseca zatvora. Doktor je odmah idu?i dan Sudu podnio molbu da zatvorsku kaznu zamijeni nov?anom, što je sud prihvatio, tako da je doktor platio 4.500 eura u zamjenu za tromjese?ni boravak u zatvoru. To je bila njegova jedina kazna.

 
Klijentelizam

Klijentelizam je obe?anje i prihvatanje li?ne koristi (npr. dar, zajam, nagrada, korist, posao itd.) u zamjenu za politi?ku podršku. ?esto se temelji na neravnopravnom odnosu izme?u pokrovitelja (npr. politi?kog lidera) i klijenta (npr. glasa?a). Klijentelizam dovodi do odluka koje odražavaju posebne interese nekolicine, umjesto šireg javnog interesa, što vodi do nepravi?nih i nepravednih ishoda.

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, klijentelizam je obuhva?en sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Zakonodavstvo

Svi prethodno navedeni propisi navedeni u ovom Priru?niku (zakoni o državnim službama, Izborni zakon, zakoni o spre?avanju sukoba interesa, zakoni o finansiranju politi?kih partija, eti?ki kodeksi) sadrže – iako ne eksplicitno - odredbe koje bi trebale prevenirati pojavu i širenje klijentelizma. Me?utim, propisi se samo formalno provode. To je najo?iglednije u sferi zapošljavanja u javnom sektoru. Odgovorne poslove dobijaju politi?ki podobni, konkursi za posao u javnom sektoru samo su farsa, a dobivanje posla se dogovara unutar partija i mimo institucija - naj?eš?e u kafanama“.

 
Primjer sudske prakse

Ured za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom Kantona Sarajevo je tokom 2021. godine zbog eklatantnog kršenja pozitivnih pravnih propisa u ovoj oblasti podnio krivi?nu prijavu radi zloupotreba pri zapošljavanju u državnoj službi, zbog osnova sumnje da je po?injeno krivi?no djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz ?lana 383. Krivi?nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

 
Pokroviteljstvo

Pokroviteljstvo je korištenje službene pozicije za imenovanje osobe na javnu dužnost na temelju favoriziranja, ?esto u zamjenu za politi?ku podršku. Može biti usko povezano sa pojmovima klijentelizma, kronizma i nepotizma. Pokroviteljstvo dovodi do toga da se odluke ne donose na osnovu onoga što je u interesu društva u cjelini, nego onoga što je u interesu donosioca odluka i njegovih saradnika. Njime se krše granice legitimnog politi?kog uticaja i principa sposobnosti i kvalifikacija te dovodi do neiskorištavanja javnog novca.

Me?unarodne norme

Pokroviteljstvo je, kao jedna vrsta korupcije, obuhva?eno sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Budu?i da je zloupotreba administrativnih resursa tokom izbornih postupaka najrašireniji na?in korištenja pokroviteljstva kao oblika korupcije, relevantni su sljede?i me?unarodni standardi:

Zakonodavstvo

Zakoni o državnoj službi svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini sadrže odredbe o na?inu zapošljavanja u organe uprave, kao i pozicije i aktivnosti nespojive sa dužnostima državnih službenika. Pored toga, eti?ki kodeksi sadrže odredbe o spre?avanju sukoba interesa i spre?avanju zloupotrebe položaja, koje se primjenjuju ne samo na državne službenike, ve? i na sve zaposlenike u organima uprave.

Me?utim, nekoherentan unutarnji sistem i unutrašnja neuskla?enost propisa u pojedinim slu?ajevima otvoreno legaliziraju korupciju i njene pojavne oblike. Tako npr. prema Zakonu o državnoj službi Federacije BiH, koji se primjenjuje i na lokalni nivo vlasti u Federaciji BiH (dakle op?inske i gradske organe), državnog službenika postavlja rukovodilac organa državne službe, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije za državnu službu Federacije BiH, sa liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs“. Ovakva odredba otvara prostor za neograni?enu samovolju rukovodioca organa uprave – koji su politi?ki imenovane osobe, da u organima i institucijama na ?ijem su ?elu dovedu i zaposle njima bliske i podobne osobe, da nagrade one koji su njihovim politi?kim partijama na izborima donijeli glasove. ?ak i u slu?ajevima gdje je propisano da rukovodilac organa postavlja prvog sa liste uspješnih kandidata nakon provedene konkursne procedure, zakon se formalno zadovoljava, a praksa pokazuje da na javnim konkursima „uglavnom budu najbolji savjetnici izabranih funkcionera, strana?ki aktivisti i ?lanovi porodica politi?ara i rukovode?ih državnih službenika.“

Nepotizam, klijentelizam i patronaža naro?ito dolaze do izražaja kod zapošljavanja u preduze?a, ustanove i organizacije sa javnim ovlaštenjima, jer zakoni o javnim preduze?ima, kao i propisi o ustanovama i organizacijama sa javnim ovlaštenjima ne sadrže u svojim odredbama institut javnog konkursa prilikom zapošljavanja radnika.

 
Primjer prakse

Jedan od primjera ozbiljnosti ove problematike jeste i primjer naveden u publikaciji Transparency International BiH o zapošljavanju u državnoj službi, javnim preduze?ima i ustanovama sa javnim ovlaštenjima u Federaciji BiH: Dolaskom na ?elo jedne kantonalne zdravstvene ustanove novi direktor je ve? u prvih mjesec dana izmijenio Poslovnik o radu ustanove na na?in da je iz poslovnika ukinuo odredbe o zapošljavanju radnika putem javnog konkursa, te odmah nakon toga u ustanovu zaposlio ?etiri nova radnika“.