Gruzija

Tout déplier
Javna etika i odgovornost

Javna etika i odgovornost su klju?ni koncepti na kojima se temelji efikasno lokalno ili regionalno tijelo. Odnose se na kulturu, procese, strukture i pravila kojima se osigurava da subjekti u javnoj službi djeluju u širem javnom, a ne u vlastitom interesu. Klju?na su karakteristika dobrog upravljanja te je važno njihovo poštivanje i pra?enje od strane relevantnih organizacija.

Etika utjelovljuje pravila kojima se definira ponašanje javnih dužnosnika[1] kako bi se osiguralo pravi?no i ravnopravno postupanje prema gra?anima. Etika pomaže službenicima u donošenju boljih odluka u javnom interesu i pomaže ljudima u ocjenjivanju odluka koje javni dužnosnici donose u njihovo ime.

Javnom odgovornoš?u osigurava se da su dužnosnici otvoreno odgovorni za odluke koje donose u ime javnosti.

U nedostatku javne etike i odgovornosti, otvara se prostor za širenje korupcije i zloupotreba. Kako je navedeno u završnom poglavlju, korupcija u brojnim aspektima šteti pojedincima, društvu, privredi i vlastima. Davanje prednosti javnoj etici i odgovornosti može pomo?i u suzbijanju najgorih prekora?enja mo?i i potaknuti odgovornije i pravednije donošenje odluka lokalnih vlasti.

?ak i ako korupcija nije endemska, nepostojanje javne etike i odgovornosti može nagrizati povjerenje javnosti u vlasti, javne institucije i dužnosnike. Premda je odnos izme?u javne etike i odgovornosti složen, u izgradnji i ja?anju povjerenja izme?u javnosti i vlasti može pomo?i dosljedna i blagovremena primjena.

Nadalje, javna etika i odgovornost mogu doprinijeti pozitivnom okruženju u kojem je prepoznato da gra?ani i drugi akteri doprinose kvaliteti postupka donošenja odluka. U kombinaciji s alatima za u?eš?e gra?ana, javna etika i odgovornost mogu pomo?i da se osigura da li?na iskustva, stru?nost, znanje i nadzor gra?ana daju dodatnu vrijednost i ja?aju odluke vlasti i javnih dužnosnika.

Izabrani predstavnici trebaju biti upoznati s postupkom za nadzor imovinskih kartona, kao i koje tijelo ga provodi i koje sankcije se mogu primijeniti i kako, u slu?aju da nosilac funkcije podnese neta?nu ili nepotpunu prijavu imovine. Trebali bi poznavati pravila o prijavljivanju nepravilnosti i koje su službene osobe ili službenici odgovorni za razmatranje pritužbi prijavitelja nepravilnosti (zvižda?a) i prijava nepropisnog postupanja. Lokalne vlasti su dužne osigurati interno osposobljavanje za novoizabrane predstavnike te redovno osposobljavanje radi obnavljanja znanja za sve izabrane dužnosnike. Poznavanje i razumijevanje pravnog i institucionalnog okvira klju?ni su za uspjeh izabranih predstavnika kao primjera politi?kog integriteta.

U kona?nici, javna etika i odgovornost klju?ne su za poboljšanje javnih usluga jer ?e javne službe koje su prilagodljivije i odgovornije prema ljudima, te koje imaju koristi od njihovih uvida, ideja, energije i nadzora, bolje raditi za gra?ane i zajednicu u cjelini.

Javna etika i odgovornost zajedni?ki pomažu u osiguravanju pravednosti, efikasnosti i djelotvornosti donošenja odluka i dodjele sredstava, što opet doprinosi razvoju demokratije, ekonomije i društva. U tu svrhu, Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Vije?a Evrope usvojio je Evropski kodeks ponašanja za sva lica koja u?estvuju u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, poti?u?i lokalne i regionalne vlasti i njihova udruženja/saveze da osmisle odgovaraju?e edukacijske programe u podru?ju upravljanja integritetom te uvedu savjetodavne usluge kako bi svojim zaposlenicima pomogli u utvr?ivanju i rješavanju mogu?ih podru?ja eti?kog rizika i sukoba interesa.

Transparentnost i u?eš?e gra?ana važni su mehanizmi za promociju javne etike i odgovornosti na centralnom i lokalnom nivou vlasti. U nedavnom izvještaju za Evropski odbor regija naslovljenom „Spre?avanje korupcije i promocija javne etike na lokalnom i regionalnom nivou u zemljama Isto?nog partnerstva”, utvr?eno je da je nedostatak transparentnosti najve?a ranjivost kod svih procjenjivanih slu?ajeva. U nastavku Priru?nika opisuje se niz mehanizama transparentnosti i u?eš?a gra?ana koje lokalne i regionalne vlasti mogu usvojiti.

[1] Za potrebe ove publikacije pojam „javni dužnosnici” odnosi se na izabrane predstavnike, tijela javne vlasti i državne službenike (na lokalnom, regionalnom ili centralnom nivou) koji obnašaju zakonodavnu, upravnu ili pravosudnu dužnost te na sve osobe koje obnašaju javnu funkciju, uklju?uju?i javne agencije ili preduze?a u državnom vlasništvu.

 

Eti?ki i profesionalni kodeksi

Eti?kim kodeksima utvr?uju se osnovni principi koji su javni dužnosnici dužni poštovati, kao što su integritet, nesebi?nost i otvorenost. Kodeks ponašanja temelji se na eti?kom kodeksu za oblikovanje standarda i praksi koji bi se trebali primjenjivati na specifi?ne okolnosti odre?ene institucije.

Kodeksom ponašanja utvr?uju se posebni standardi profesionalnog ponašanja koji se o?ekuju u nizu situacija te se javnim dužnosnicima pružaju smjernice za postupanje u takvim situacijama. Osim toga, kodeksima ponašanja se uvode transparentnost i javna odgovornost u vršenju funkcija vlasti.

Me?unarodne norme

Dobro osmišljeni eti?ki kodeksi i kodeksi ponašanja pomažu u ispunjavanju sve ve?ih o?ekivanja javnosti, lidera iz poslovne zajednice i civilnog društva u pogledu ve?e transparentnosti i integriteta vlasti te ?e vlasti neminovno morati osigurati visoke eti?ke standarde me?u javnim dužnosnicima i izabranim predstavnicima. Ovakvi kodeksi mogu i?i u prilog razvoju povjerenja izme?u javnih i vladinih institucija i dužnosnika. Važno je da postoje kodeksi ponašanja i za javne službenike i za izabrane dužnosnike te da se osiguraju edukacije i smjernice kako bi svi nosioci funkcije u potpunosti bili upoznati sa kodeksima. Potrebno je jasno odrediti disciplinske mjere i sankcije i dosljedno ih primjenjivati u slu?aju nepoštivanja kodeksa.

Sljede?e me?unarodne konvencije i norme odnose se na eti?ki kodeks i profesionalni kodeks:


Dobre prakse

Mehanizmi za podnošenje pritužbi

Mehanizmima za podnošenje pritužbi omogu?uje se gra?anima da javnim tijelima pruže povratne informacije o standardima usluga koje primaju. Njima se osigurava važan mehanizam odgovornosti koji državnim službenicima i izabranim dužnosnicima omogu?uje da utvrde gdje se javne usluge pružaju neefikasno, nedovoljno ili nepravi?no. Ukoliko takvi mehanizmi rezultiraju brzim i efikasnim rješavanjem pritužbi, mogu pomo?i u stvaranju uslova za ve?e povjerenje gra?ana u državnu upravu.

 

Me?unarodne norme

Kako bi se osiguralo povjerenje u mehanizme, lokalne vlasti trebaju nastojati brzo i sveobuhvatno razmotriti i riješiti svaku pritužbu. Mehanizmi za podnošenje pritužbi mogu biti pristupa?niji kroz primjenu pristupa „sve na jednom mjestu” kako gra?ani ne bi morali pretraživati kod razli?itih službi i po internetskim stranicama.

Ako vlasti primjenjuju proaktivan pristup u prevenciji ponavljanja sli?nih razloga za podnošenje pritužbi, mehanizmi za podnošenje pritužbi mogu pomo?i vlastima da utvrde nove pristupe u pružanju usluga i pove?aju u?eš?e gra?ana. U tu svrhu, mehanizme za podnošenje pritužbi treba kombinirati sa povremenim evaluacijama pružanja usluga, uklju?uju?i upotrebu istraživanja javnog mnijenja te razmjenu iskustava i alata sa drugim lokalnim tijelima kako bi se potaknulo šire prihva?anje dobre prakse te provjerenih i ispitanih alata.

Ne postoje posebni me?unarodni standardi za mehanizme za podnošenje pritužbi koji se odnose na javne usluge. Me?utim, mehanizmi i postupci za odgovaranje na pritužbe uklju?eni su u me?unarodnopravne garancije o u?eš?u u poslovima lokalnih vlasti te postoji niz korisnih smjernica i priru?nika civilnog društva. Vidjeti na primjer:


Dobre prakse

Mehanizmi za rješavanje pritužbi

Mehanizmi za rješavanje pritužbi jesu alati koji nadilaze mehanizme za podnošenje pritužbi i druge kanale za davanje povratnih informacija s obzirom na to da gra?ani mogu upotrijebiti ove mehanizme kako bi izrazili zabrinutost vladinim institucijama i op?inama/opštinama u pogledu uticaja politika i njihove provedbe na same gra?ane. Ukoliko politika neke javne agencije ima negativne efekte na interese gra?ana ili ako odluka centralnih ili lokalnih vlasti uzrokuje pritužbe gra?ana, zainteresirane strane se mogu koristiti sistemom pravne zaštite za iznošenje svojih pritužbi koji su uspostavile vladine agencije i lokalna op?inska/opštinska tijela. Mehanizam za rješavanje pritužbi ne upotrebljava se kao zamjena za sudski postupak, sistem revizije ili službenu istragu. Tako?er nije prikladan mehanizam za pritužbe kod mogu?ih krivi?nih djela, kao što su slu?ajevi korupcije. Ovaj mehanizam je osmišljen u cilju rješavanja pritužbi kroz uzajamnu saradnju.

 

Me?unarodne norme

Mehanizmi pravne zaštite služe kao najdirektnija usluga koju gra?ani mogu koristiti za efikasno rješavanje prigovora ili pritužbi. Nadalje, poslovne organizacije mogu upotrebljavati ove mehanizme kako bi ublažile rizike za svoje poslovanje, a mehanizmi za rješavanje pritužbi mogu postati brz i efikasan mehanizam za rješavanje sporova bez utuženja.

Efikasni mehanizmi pravne zaštite mogu poslužiti za utvr?ivanje obrazaca korupcije i zloupotrebe te za osmišljavanje politika za spre?avanje korupcije. Kako bi se osigurao bolji pristup, važno je unaprijediti svijest javnosti o GRM-ovima i gra?anima pružiti besplatne savjete o formulisanju pritužbi i daljem postupanju pri traženju pravne zaštite.

Standarde za mehanizme pravnih lijekova za pritužbe uglavnom utvr?uju me?unarodne organizacije kao što su Svjetska banka, Azijska razvojna banka (ADB), Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) i Evropska komisija. Ti su standardi uglavnom povezani s uspostavljanjem pravnog okvira za zaštitu prava gra?ana. Standardi su prikazani u sljede?im smjernicama:

 


Dobre prakse

Zaštita prijavitelja nepravilnosti (zvižda?a)

Korupcija i druga djelovanja koja štete javnom interesu, uklju?uju?i javno zdravlje, ?eš?a su u organizacijama bez kulture transparentnosti i nadzora. Zvižda? je osoba koja iznosi informacije o nezakonitim ili neeti?kim radnjama u privatnoj ili javnoj organizaciji, a prava zvižda?a koji objelodanjuje povrede ili radnje i propuste štetne za javni interes trebala bi biti zašti?ena zakonima o zvižda?ima. Premda je to naj?eš?e zaposlenik, zvižda? može biti i podizvo?a?, dobavlja?, nepla?eni pripravnik ili volonter. Zaštita zvižda?a važna je i u privatnom sektoru, izme?u ostalog u slu?ajevima u kojima bi mogli otkriti podmi?ivanje javnih dužnosnika ili štetne prakse za okoliš ili javno zdravlje i sigurnost.

Me?unarodne norme

Ve?ina zvižda?a iznosi svoje zabrinutosti interno ili regulatornim tijelima ili tijelima krivi?nog gonjenja, radije nego u javnosti. Zaštita zvižda?a i organizacijska kultura koja daje prednost transparentnosti i dijalogu je u službi promocije odgovornosti, izgradnji povjerenja u integritet vlasti te poti?e na prijavljivanje povreda i korupcije. Zaštita zvižda?a može motivirati zaposlenike da prijave nepravilnosti bez straha od odmazde te poticati transparentnost i povjerenje unutar organizacije, kao i prema gra?anima, da se poštuje etika te otkrije i ispravi povreda dužnosti.

 

Prava zvižda?a mogu se osnažiti utvr?ivanjem jasnih postupaka i osiguravanjem sigurnih povjerljivih kanala za objelodanjivanje. Trebalo bi uvesti i dosljedno primjenjivati jasne pravne lijekove, uklju?uju?i sankcije, za rješavanje odmazde protiv zvižda?a. Edukacije osoblja lokalnih vlasti i vladinih agencija potrebno je dopuniti podizanjem svijesti javnosti kako bi gra?ani i vladini zaposlenici razumjeli pozitivne rezultate zvižda?a u smislu trajne vrijednosti za novac, povjerenja u javna tijela i kvalitete usluga.

 

Za zaštitu zvižda?a relevantne su sljede?e me?unarodne konvencije i standardi:


Dobre prakse

Objelodanjivanje: imovinski kartoni i sukob interesa

Objelodanjivanje je ?in rutinskog objavljivanja i ažuriranja odre?enih vrsta informacija, ponekad propisanih zakonom, kao što su finansijski interesi javnih dužnosnika. Ovakva postupanja mogu i?i u prilog antikorupcijskih mjera putem zahtjeva za rutinskim objavljivanjem imovine i interesa koji bi mogli predstavljati sukob interesa. Do sukoba interesa dolazi ili se može smatrati da do njega može do?i ako privatna imovina ili interesi javnih dužnosnika mogu neprimjereno uticati na politike i odluke donesene tokom obavljanja njihovih službenih dužnosti.

 

Me?unarodne norme

Zahtjevima za objavljivanje podataka može se izgraditi povjerenje gra?ana u transparentnost i integritet lokalnog donošenja odluka. Tako?er pomažu javnim službenicima u dobivanju redovno ažuriranih informacija kojima se spre?ava sukob interesa me?u zaposlenicima. Prijava imovinskih kartona pruža i važne informacije kako bi se razjasnilo posjeduju li izabrani dužnosnici ili državni službenici bogatstvo koje je nesrazmjerno njihovim prihodima, i tako ih ili štiti od lažnih optužbi ili služi kao dokaz u slu?aju sumnje na nezakonito boga?enje.

Pružanje usluga na nivou lokalne vlasti, bilo da je rije? o gradnji ili tenderu za usluge upravljanja otpadom, ?esto povla?i sukob interesa zbog blizine lokalnih preduzetnika državnim službenicima.  Povjerenje javnosti i privrednih društava da je, na primjer, tender lokalnih vlasti otvoren za sve, bez diskriminacije, bit ?e mnogo ve?e ako i izabrani dužnosnici i državni službenici uklju?eni u formulisanje i ocjenjivanje ponuda prijave svoju imovinu i interese (uklju?uju?i ?lanove uže porodice).

Važno je da institucije odgovorne za prikupljanje i pra?enje prijava uživaju zaštitu od politi?kog ili drugog uplitanja u svoj rad, na primjer, kroz nadzor koji provode nezavisne eti?ke komisije. Isto tako, službenicima lokalne vlasti trebalo bi pružiti jasne smjernice o tome šta prijaviti, kao i o važe?em antikorupcijskom zakonodavstvu. Sistem prijave imovine, sa dobrom provedbom i redovnim ažuriranjem i sistemom nadzora, može nadopuniti rad efikasnog tužilaštva.

Objelodanjivanje je važan element u konvencijama i standardima protiv korupcije navedenim u ovom priru?niku. Od posebne važnosti su sljede?i:


Dobre prakse

Transparentnost

Princip transparentnosti primjenjuje se kako bi se osiguralo da osobe na koje se odnose administrativne odluke imaju sveobuhvatne informacije o rezultatima i implikacijama politika te o postupku donošenja odluka. Javna dostupnost informacija o vladinim politikama, programima i aktivnostima gra?anima i lokalnim zajednicama omogu?uje da steknu jasno razumijevanje vladinih mjera, donose informisane odluke i u?estvuju u lokalnim procedurama donošenja odluka. Njime se tako?er omogu?uje izabranim dužnosnicima, bilo u vladaju?im strukturama ili opoziciji, da donose informisane odluke i provode efikasan nadzor te da pozivaju izvršnu vlast da odgovara za svoje postupke. Osim toga, pristup informacijama klju?an je kako bi novinari i predstavnici civilnog društva mogli efikasno obavljati svoje funkcije nadzora i pozivati vladu na odgovornost.

Lokalne vlasti trebale bi podatke staviti na raspolaganje javnosti u pristupa?nom formatu i to blagovremeno. Time se gra?anima i akterima omogu?uje da u?estvuju u postupcima donošenja odluka iz informisane perspektive te da prate i ocjenjuju provedbu politika i odluka vlasti kako bi javni dužnosnici bili odgovorni za svoje postupke. Transparentnost se postiže nizom mehanizama koji se temelje na pravu gra?ana na pristup informacijama, što uklju?uje objavljivanje finansijske imovine i interesa viših javnih dužnosnika i izabranih dužnosnika te objavljivanje informacija u dostupnim, pretraživim otvorenim formatima podataka.

U skladu s definicijom Fondacije za otvoreno znanje (Open Knowledge Foundation) „otvoreni podaci su podaci koje svako može koristiti slobodno ili ponovo iskoristiti i redistribuirati, s tim da, eventualno, podliježu obavezi pripisivanja izvora i dijeljenja.” Stoga pojam otvorenih podataka prevazilazi dostupnost javnih informacija i fokusira se na njihovu upotrebu, od ?ega se ostvaruju dodatne ekonomske, društvene i politi?ke koristi. Za ostvarivanje navedenih koristi, objavljeni podaci trebaju biti potpuni, trajni, neisklju?ivi, nediskriminiraju?i i nezašti?eni te bi ih trebali pružati primarni izvori, blagovremeno i u mašinski ?itljivim formatima (više informacija ovdje, kao i na ovom linku i stranici)

Ograni?en pristup javnim informacijama ima negativne efekte na povjerenje javnosti u javne institucije, pove?ava potencijalne rizike od korupcije i razli?itim akterima ograni?ava mogu?nosti pra?enja uspješnosti vlade. Tako?er spre?ava gra?ane i aktere da u?estvuju u donošenju politika i osmisle preporuke politika utemeljene na dokazima za pozitivne promjene. Praksa pokazuje da su zakonodavstvo o pristupu informacijama i odgovaraju?e provedbene mjere klju?an dio poticajnog okruženja za pristup gra?ana informacijama.

Javne nabavke smatraju se jednim od klju?nih podru?ja podložnih korupciji. Na javne nabavke otpada oko 12% svjetskog bruto doma?eg proizvoda, a u ve?ini privreda visokog dohotka, nabavke robe i usluga ?ine tre?inu ukupne javne potrošnje. Ukratko, javne nabavke su važno podru?je za potencijalnu korupciju, djelovanje u dosluhu i druge nezakonite prakse. Kako bi se izbjegli rizici od korupcije povezani s javnim nabavkama, sve su dostupnija elektroni?ka sredstva i platforme koje su zasnovane na rješenjima otvorenih podataka, a vlasti ih koriste za reformu postupaka javnih nabavki. U kombinaciji s otvorenim ugovaranjem (gdje se ponude i ugovori objavljuju) i sa pove?anjem potpuno dostupnih, objavljenih postupaka javnih nabavki, tenderska procedura se otvara za ve?i broj ponu?a?a i smanjuje se obim praksi podmi?ivanja, ili praksi u suprotnosti sa tržišnom konkurencijom.

Još jedna važna sastavnica principa transparentnosti je otvorenost finansiranja politi?kih stranaka i izbornih kampanja, s obzirom na to da je važno da bira?ko tijelo bude upoznato s izvorima finansiranja i na?inima trošenja novca kako bi se donijele informisane odluke i razumjelo koji finansijski, politi?ki ili drugi interesi podržavaju odre?ene kandidate ili stranke. Transparentnost politi?kih donacija predstavlja preventivnu mjeru protiv korištenja novca porijeklom iz nezakonitih i kriminalnih izvora u politici i izborima.

U kona?nici, kako bi se osiguralo da se budžetska sredstva koriste na ekonomi?an, efikasan i djelotvoran na?in, potrebno je osigurati nezavisnost i institucionalni kapacitet tijela odgovornog za vanjsku reviziju. ?lanovi šire javnosti trebali bi imati mogu?nost za upoznavanje s izvještajima i važnim preporukama revizora. Vanjska revizija važna je za utvr?ivanje glavnih izazova u javnom sektoru, poboljšanje transparentnosti i uspješnosti javnih institucija te osmišljavanje politika zasnovanih na dokazima.

Pristup informacijama

Pristup informacijama je zakonsko pravo gra?ana na traženje i primanje informacija od javnih tijela.  ?esto se provodi na osnovu propisa o slobodi pristupa informacijama. Kao sastavni dio prava na slobodu izražavanja, pristup informacijama je ljudsko pravo i svako bi trebao imati pravo na pristup informacijama od javnih tijela i javnih agencija u skladu sa principom maksimalnog objelodanjivanja, što podliježe samo uskoj, jasno definisanoj grupi izuzetaka srazmjernih interesu koji ih opravdava (npr. razlozi sigurnosti ili privatnosti podataka).

Me?unarodne norme

Pristup informacijama podržava odgovornost, nadzor vlasti i pra?enje korupcije. Klju?no je i informisano u?eš?e gra?ana u donošenju odluka te stoga predstavlja temelj za efikasno funkcionisanje demokratija. Slobodan pristup informacijama omogu?uje civilnom društvu da prati i vrši nadzor rada lokalnih vlasti, služi kod spre?avanja zloupotrebe ovlaštenja javnih dužnosnika i pruža podatke za informisanu javnu raspravu.

Proaktivno objavljivanje što ve?e koli?ine informacija u najpristupa?nijim formatima ide u prilog smanjenju potrebe gra?ana i aktera da podnose pojedina?ne zahtjeve za objavu informacija. Osim što pružaju maksimalnu koli?inu informacija elektroni?kim putem, lokalne vlasti bi trebale dati prednost imenovanju službenika za slobodu pristupa informacijama u svojim lokalnim samoupravama. Ti službenici bi trebali pripremiti i objaviti detaljne preporuke i za gra?ane i za lokalne vlasti te pružiti jasne smjernice o postupku pritužbi u slu?aju da zahtjev za informacije nije odobren. Tako?er je važno analizirati zahtjeve za informacije gra?ana i grupa aktera, posebno u smislu trendova i dupliciranja, kako bi nadležna tijela naknadno mogla proaktivno objavljivati takve informacije.

Pristup informacijama je osnovna sastavnica niza konvencija i normi protiv korupcije navedenih u ovom priru?niku. Na njemu se temelji i niz klju?nih dokumenata UN-a o ljudskim pravima. Za pristup informacijama posebno su relevantni sljede?i dokumenti:


Dobre prakse

Otvoreni podaci

Otvoreni podaci podrazumijevaju objavu podataka i informacija u formatu koji se može slobodno upotrebljavati, mijenjati i dijeliti. OECD navodi da su otvoreni podaci „skup politika kojima se promoviraju transparentnost, odgovornost i stvaranje vrijednosti stavljanjem vladinih podataka na raspolaganje svima“. Stavljanjem na raspolaganje podataka dobivenih aktivnostima javnih tijela vlada postaje transparentnija i odgovornija gra?anima. Tako?er podržava poslovni rast i razvoj usluga usmjerenih na gra?ane te pruža važne podatke javnim tijelima, privatnom sektoru i akterima civilnog društva za istraživanje i inovacije.

 

Me?unarodne norme

Promocijom otvorenih podataka putem jedinstvenih portala može se dodatno pove?ati obim interoperabilnosti skupova podataka u smislu pretraživanja i analize. Rezultati mogu unaprijediti efikasnost i obuhvat pružanja usluga te smanjiti korupciju. Podizanje svijesti me?u grupama aktera, u medijima, privatnom sektoru i široj javnosti može dovesti do efikasne saradnje me?u razli?itim akterima i poboljšanja rješenja u podru?ju transporta, rekreacijskih objekata, parkirališta, zdravstvenih usluga i mnogo ?ega drugog.

Važno je propisati dosljedne standarde otvorenih podataka za sve otvorene podatke kako bi se osigurala maksimalna interoperabilnost i mogu?nost pretraživanja podataka. Lokalne vlasti tako?er bi trebale osigurati da kvalifikovano osoblje upravlja objavljivanjem otvorenih podataka lokalne samouprave te obu?ava relevantne zaposlenike u skladu sa standardima otvorenih podataka.

Otvoreni podaci relativno su nova pojava bez službeno prihva?enih standarda. Me?utim, postoji niz korisnih smjernica:


Dobre prakse

Javne nabavke

Javne nabavke odnose se na postupak kojim javna tijela, uklju?uju?i lokalna tijela, osiguravaju radove, robu ili usluge, te predstavljaju klju?ni dio pružanja javnih usluga za lokalne i regionalne vlasti. Efikasne i ekonomi?ne nabavke su od temeljne važnosti za dobro upravljanje.

Me?unarodne norme

Budu?i da javne nabavke uklju?uju velik dio javnih rashoda i prenosa javnih sredstava privatnom sektoru ili neprofitnim organizacijama, posebno su osjetljive na korupciju. Javni organi bi trebali uvesti nove tehnologije kako bi se pove?ala transparentnost u javnim nabavkama i potaknula nova privredna društva da u?u u konkurentne postupke sa sigurnoš?u primjene slobodnog i poštenog tržišnog nadmetanja. Objavom svih ponuda na zajedni?koj internetskoj platformi smanjuje se pojava neobjavljenih ponuda i direktnih dodjela. Korištenjem modaliteta otvorenog ugovaranja i otvorenog nadmetanja omogu?uje se i ve?a kontrola postupka, ?ime se dodatno smanjuje obim koruptivnih praksi. Otvoreni sistemi ugovaranja uklju?uju preventivni efekat jer ?e se službenici suzdržati od manipuliranja postupkom ugovaranja ako znaju da ?e sveobuhvatno objelodanjivanje otkriti postupke nadmetanja i ugovaranja.

Lokalne vlasti trebale bi osigurati postojanje sveobuhvatnog sistema za pra?enje uskla?enosti sa zakonodavstvom o javnim nabavkama te postojanje odgovaraju?eg mehanizma za preispitivanje žalbi i pritužbi, uklju?uju?i brze i sveobuhvatne odgovore. Tijela bi tako?er trebala pratiti provedbu ugovora, posebno produženja rokova i pove?anja troškova, kako bi se osiguralo da koristi u smislu vrijednosti za novac i kvalitete isporuke nisu ugrožene tokom provedbe ugovora.

Sljede?e me?unarodne konvencije i norme odnose se na javne nabavke:


Dobre prakse

Vanjska revizija

Vanjska revizija je redovan i nezavisan pregled ra?unovodstvene dokumentacije i finansijskih informacija kako bi se osiguralo da se javna sredstva koriste na primjeren i efikasan na?in. Vanjske revizije provode se u skladu sa relevantnim zakonima i pravilima kao podrška onima izvan struktura vlasti da pozovu vlasti na odgovornost. Osim revizije finansijskih izvještaja lokalnih budžetskih institucija, vanjska revizija može uklju?ivati samo finansije kako bi se ocijenila uspješnost vlasti u odnosu na vlastite ciljeve ili u pružanju programa i usluga.

 

Me?unarodne norme

  • Me?unarodni ra?unovodstveni standardi za javni sektor usmjereni su na potrebe ra?unovodstva, revizije i finansijskog izvještavanja centralnih, regionalnih i lokalnih vlasti, povezanih vladinih agencija i glasa?a kojima služe.
  • Internetska stranica Me?unarodnih standarda vrhovnih revizijskih institucija sadržava cjelovitu zbirku profesionalnih standarda i smjernica o najboljim praksama za revizore iz javnog sektora.
  • Niz konvencija i standarda za borbu protiv korupcije uklju?uje odredbe i klauzule koje se odnose na vanjsku reviziju.

Dobre prakse

Finansiranje politi?kih stranaka

Finansiranje politi?kih stranaka i izbornih kampanja nužna je sastavnica demokratskog procesa. Njime se omogu?uje izražavanje politi?ke podrške i u?eš?e u izbornoj utrci. Principi kojima se ure?uje finansiranje politi?kih stranaka trebali bi uklju?ivati pravednost u raspodjeli budžetskih sredstava, stroga pravila o transparentnosti i ograni?enjima visine privatnih donacija, gornje granice troškova kampanje, potpunu transparentnost finansiranja i rashoda, nezavisne izborne komisije, nezavisnu reviziju finansiranja kampanja te dosljedno nametanje proporcionalnih sankcija kandidatima i politi?kim strankama koji krše pravila (kao što su nov?ane kazne ili smanjenje budžetskih izdvajanja u budu?im izbornim kampanjama).

 

Me?unarodne norme

Jasna pravila i transparentno izvještavanje o finansiranju politi?kih kampanja i rashodima klju?ni su za održavanje povjerenja u politi?ke kandidate, politi?ke stranke i vladine institucije. Neravnoteža u finansiranju politi?kih stranaka može dovesti do nepravedne prednosti ?ime se omogu?ava nedopušteni uticaj mo?nih uskih interesa i tako riskira da politike postanu talac uskih, privatnih interesa i po?nu služiti njihovim ciljevima, umjesto javnom interesu. 

Mehanizmi i pravila o ograni?enjima politi?kog finansiranja stranaka i državnom finansiranju politi?kih kampanja trebali bi biti osmišljeni tako da se osiguraju jednaki uslovi za razli?ite politi?ke kandidate i stranke koje se natje?u na izborima te da se o?uva nezavisnost politi?kih snaga od finansijske podrške pristalica.

Za finansiranje politi?kih stranaka relevantne su sljede?e me?unarodne konvencije i standardi:

 


Dobre prakse

U?eš?e gra?ana

„Pravo gra?ana na u?eš?e u vo?enju javnih poslova”, uklju?uju?i na lokalnom nivou, izri?ito je navedeno u Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi i Dodatnom protokolu u kojem se navodi da „pravo na u?eš?e u poslovima lokalnih vlasti ozna?ava pravo na traženje odre?ivanja ili uticaja na izvršavanje ovlaštenja i odgovornosti lokalnih vlasti”. Kada se lokalne vlasti savjetuju sa gra?anima i uklju?uju ih u osmišljavanje i ocjenjivanje javnih usluga, time utvr?uju pravac ka boljim rezultatima politika, kao i ve?em uzajamnom povjerenju izme?u gra?ana i vlasti.

U?eš?e gra?ana podrazumijeva obuhvat niza lokalnih aktera, kao što su aktivisti civilnog društva, novinari, ?lanovi akademske zajednice, predstavnici privatnog sektora, lokalne zajednice i aktivni gra?ani. Važna je inkluzivna priroda, uzimaju?i u obzir stavove šire javnosti, stru?nih aktera i predstavni?kih grupa, uklju?uju?i ranjive i marginalizirane grupe. Nadalje, u?eš?e aktera mora uklju?ivati i obuhvat onih na ?ije ?e živote i interese uticati provedba odluka koje se razmatraju. Kako bi se osiguralo da se takvi akteri identificiraju, potrebno je pokrenuti javne konsultacije prije nego se preuzmu obaveze poduzimanja mjera ili prije podnošenja nacrta odluke. Otvorenijim konsultativnim postupkom prvo se pozivaju akteri da rasprave i utvrde probleme, izazove i mogu?nosti, a zatim razmotre razli?ite scenarije politika prije izrade bilo kakvih odluka.

Participativni mehanizmi mogu se grupirati u sljede?e kategorije koje odražavaju razli?ite nivoe angažmana:

  • informisanje javnosti o lokalnim prioritetima, vladinim programima i planovima;
  • konsultacije sa javnoš?u i/ili odre?enim grupama u vezi s javnim politikama i prikupljanje njihovog iskustva ili stru?nog znanja;
  • saradnja sa javnoš?u i/ili odre?enim grupama ljudi kako bi se pronašla rješenja za lokalne probleme (uklju?uju?i postupke zajedni?kog stvaranja kao što je to slu?aj u formulisanju obaveza iz Akcijskog plana Partnerstva za otvorenu vlast);
  • uklju?ivanje lokalnih zajednica u postupke donošenja odluka putem diskusija, glasanja (kao što su participativna izrada budžeta i referendumi) i drugih alata za donošenje odluka.

U skladu sa Dodatnim protokolom, „zakonom se osiguravaju sredstva kojima se olakšava ostvarivanje” prava gra?ana na u?eš?e. Kako bi se osiguralo da navedeni oblici u?eš?a predstavljaju istinski, umjesto simboli?nog angažmana, postupak konsultacija u vezi formulisanja novih politika i zakonodavstva treba podržati zakonima, propisima i smjernicama te snažnom politi?kom voljom.

Inkluzivno kreiranje politika istovremeno mora biti efikasno, a javnost bi trebala biti dobro informisana o svojim pravima, mogu?nostima i na?inima kako u?estvovati u donošenju odluka na lokalnom nivou. Potrebno je jasno unaprijed navesti postupke kreiranja politika kako bi se gra?anima i grupama aktera omogu?ilo da pripreme svoje podneske i intervencije. Potrebno je objaviti vremenske okvire sa jasnim ulaznim ta?kama za uklju?ivanje gra?ana kako bi se osiguralo da je u?eš?e gra?ana smislen postupak, a lokalna tijela bi trebala pružiti povratne informacije onima koji podnose prijedloge politika ili preporuke. Lokalno tijelo trebalo bi osigurati da se mišljenja i stavovi aktera na odgovaraju?i na?in odražavaju i uzimaju u obzir pri donošenju politika, a povratne informacije trebale bi jasno obrazložiti odluke o usvajanju ili odbacivanju prijedloga. Takvim inkluzivnim pristupom osigurava se da su politike relevantne, zasnovane na dokazima, da odgovaraju na višedimenzionalne potrebe i zahtjeve javnosti.

Lokalne vlasti tako?er trebaju zaposliti službenike koji su obu?eni za vo?enje javnih konsultacija i osiguravanje brze i sveobuhvatne povratne informacije gra?anima.

Takvim inkluzivnim pristupima osigurava se da lokalne vlasti donose bolje i relevantnije odluke koje odražavaju javne interese i koje svi gra?ani dobro razumiju. Lokalne zajednice zajedni?ki mogu razviti trajni kapacitet kako bi se izrazile zabrinutosti, osmislila rješenja i pratila njihova pravilna provedba, što ?e dovesti do ve?eg povjerenja javnosti u pružanje lokalnih usluga.

Otvoreno kreiranje politika

Otvoreno kreiranje politika širok je pojam kojim se opisuje razvoj politike koji je transparentan i participativan. U njemu se opisuje na?in donošenja politika i odluka koje se zasnivaju na najnovijim interaktivnim alatima kojima se razli?itim akterima u sve digitalnijem svijetu omogu?uje donošenje politika. Ne postoji jedno rješenje za otvoreno kreiranje politika: Razli?ite odluke o politikama zahtijevat ?e razli?ite pristupe.

Me?unarodne norme

Otvoreni pristupi donošenju politika omogu?uju vladama da postignu bolje informisane i bolje osmišljene ishode politika putem saradni?kih pristupa koji se oslanjaju na razli?ite perspektive i stru?no znanje. Primjenjuju se razli?iti digitalni alati i analiti?ke tehnike kako bi se politike više temeljile na dokazima i podacima. Modeli angažmana mogu uklju?ivati tijelo predstavnika gra?ana, crowdsourcing politi?kih ideja ili korištenje zajedni?kih obavještajnih podataka kako bi se iskoristilo znanje i stru?nost raznolike javnosti.

Upotrebom otvorenih podataka i angažmanom gra?ana mogu se donijeti bolje informisane i inkluzivne odluke te se u postupku donošenja politika i u odlukama o politikama koje iz njega proizlaze može primijeniti više inovacija. Kako bi se maksimalno iskoristile prednosti otvorenog formulisanja politika, lokalne vlasti bi mogle osnovati tim za otvorenu izradu politika koji objavljuje podatke koji se upotrebljavaju za informisanje i formulisanje odluka o politikama te obu?ava javne dužnosnike u radu s podacima za informisanje procesa izrade politika.

Premda ne postoje posebni otvoreni standardi za donošenje politika, sljede?i referentni materijali mogu biti od koristi:


Dobre prakse

Participativna izrada budžeta

Jedan od crowdsourcing oblika u?eš?a gra?ana, participativna izrada budžeta, poziva gra?ane i grupe u zajednici da predlože nove inicijative ili poboljšanja javnih usluga koje bi trebale finansirati lokalne vlasti. Razli?iti modeli uklju?uju glasanje gra?ana, ?esto putem interneta, za razli?ite projekte. Time se ?lanovima zajednice omogu?uje da se direktno izjasne o tome kako trošiti javni novac. Tako se stvaraju mogu?nosti za angažman, educiranje i osnaživanje gra?ana. Na ovaj na?in se može promovisati i transparentnost, što opet može pomo?i u smanjenju neefikasnosti i korupcije.

 

Me?unarodne norme

Participativna izrada budžeta zapo?ela je krajem osamdesetih u Porto Alegreu u Brazilu i proširila se širom svijeta. Kako bi se osiguralo da participativna izrada budžeta bude inkluzivna i obuhvati razli?ite grupe, uklju?uju?i manjine i marginalizirane grupe, potrebno je organizirati informativne doga?aje putem interneta ili uživo te pružiti podršku gra?anima i razli?itim grupama i akterima u pripremi prijedloga za razmatranje. Uvo?enje rodno osjetljivog participativnog budžeta može pove?ati obuhvat i dostupnost te se može planirati u bliskoj saradnji s lokalnim grupama gra?ana s naglaskom na inkluziju.

Iako ne postoje posebni standardi za provedbu participativnog budžeta, kao važni referentni materijali mogu poslužiti sljede?i dokumenti:


Dobre prakse

Javne konsultacije

Javne konsultacije su formalan postupak koji je ?esto zakonski obavezan kako bi gra?ani i drugi akteri iznijeli svoje stavove u klju?nim fazama procesa politika. Mogu se odvijati na internetu i izvan njega ili u kombinaciji. Glavni ciljevi konsultacija su poboljšanje efikasnosti, transparentnosti i uklju?enosti javnosti u važne odluke. Javne konsultacije mogu blagovremeno i efikasno pove?ati kvalitetu donošenja odluka, unaprijediti troškovnu efikasnost, posti?i održivija rješenja u smislu politika i stvoriti ve?e povjerenje javnosti u donošenje odluka.

 

Me?unarodne norme

Razli?iti oblici konsultacija kre?u se od informisanja i konsultacija sa gra?anima do crowdsourcing-a ideja za politike, deliberativne diskusije i skupštine na kojima gra?ani mogu izraditi mogu?a politi?ka rješenja za donošenje odluka i saradnju u kojoj socijalna preduze?a, organizacije civilnog društva ili stru?ne grupe u?estvuju u osmišljavanju ili pružanju usluga.

Kako bi se unaprijedila inkluzija i efikasnost javnih konsultacija, svako lokalno tijelo trebalo bi nastojati da ima jedinicu koja preuzima odgovornost za koordinaciju smjernica i postupaka za provedbu javnih konsultacija te za osiguravanje njihove uskla?enosti s važe?im zakonodavstvom. Takav odjel bi tako?er mogao obu?avati službenike u razli?itim odjelima za vo?enje javnih konsultacija. U slu?aju manjih lokalnih tijela s ograni?enim resursima, jedinica u nadležnom ministarstvu višeg nivoa, poput ministarstva regionalnog razvoja, mogla bi osigurati takvo osposobljavanje i podršku za koordinaciju i ažuriranje smjernica i postupaka za javne konsultacije na lokalnom nivou.

Iako ne postoje posebni standardi za provedbu javnih konsultacija, sljede?i referentni materijali su od koristi:


Dobre prakse

Peticije gra?ana

Peticije omogu?uju gra?anima da pokrenu diskusiju sa javnim tijelima. Broj prikupljenih potpisa može ukazivati na nivo podrške za postavljena pitanja. Cilj im je pove?ati vidljivost problema ili zahtijevati poduzimanje konkretnih mjera. Peticije su ?esto nadahnute aktivnostima civilnog društva, ali sve se ?eš?e podnose putem službenih, ?esto internetskih, platformi na kojima ?e peticije s utvr?enim brojem potpisa dobiti službeni odgovor.

Me?unarodne norme

Važno je da se službeni odgovor dostavi brzo te da se navedu jasni i dobro obrazloženi razlozi za odluke koje su donesene ili nisu donesene kao odgovor na peticiju gra?ana.

Kako bi peticije gra?ana postale sredstvo koje se odnosi na širu javnost, lokalne vlasti i organizacije civilnog društva trebale bi podi?i svijest o prirodi peticija i postupcima za prikupljanje potpisa i njihovo podnošenje u lokalnim samoupravama. Trebalo bi pojasniti i status elektronskih potpisa kako bi se osigurala potpuna transparentnost uslova koje peticija gra?ana mora ispuniti kako bi dobila službeni odgovor.

Sljede?e me?unarodne konvencije i norme odnose se na peticije gra?ana:


Smjernice

Rizici od korupcije

Izostanak etike i javne odgovornosti pogoduje procvatu korupcije i zloupotreba, što podriva temelje mirnog, prosperitetnog i pravednog društva.

Korupcija je velik izazov za demokratiju i vladavinu prava. Dovodi do odluka i dodjele sredstava koje ne odražavaju interese javnosti i koncentriraju politi?ku mo? u rukama nekolicine, što dalje dovodi do toga da politi?ki lideri i institucije gube legitimitet i povjerenje javnosti, ?ime smanjuje njihovu sposobnost upravljanja.

Korupcija predstavlja zna?ajnu prijetnju održivom razvoju, pove?avaju?i siromaštvo i nejednakost. Stoga je ja?anje lokalne samouprave i njeno aktivno u?eš?e u borbi protiv korupcije jedan od klju?nih preduslova za demokratski razvoj. Korupcija na lokalnom nivou specifi?na je pojava i zahtijeva poseban pristup prilago?en lokalnim samoupravama.

Korupcija tako?er dovodi do neefikasnosti i nedjelotvornosti lokalnih i regionalnih vlasti u izvršavanju njihovih dužnosti. Dovodi do toga da se odluke ne donose na temelju onoga što je u interesu društva u cjelini, nego onoga što je u interesu donositelja odluka i njihovih saradnika. Tako?er dovodi do neadekvatnog trošenja javnog novca, pri ?emu se ugovori dodjeljuju ograni?enom krugu pružatelja usluga, a budžeti pogrešno raspodjeljuju. U najgorem slu?aju, omogu?uje javnim dužnosnicima da zloupotrebljavaju novac i resurse, koriste?i se svojim položajem kako bi stekli bogatstvo na ra?un onih kojima su dužni služiti.

Razvoj odgovornih i transparentnih sistema koji pružaju efikasne javne usluge jedan je od glavnih izazova za društva širom svijeta. Zbog svoje blizine gra?anima, lokalne vlasti su dobro pozicionirane da se nose s tim izazovom te da se bore protiv korupcije i spre?avaju korupciju na lokalnom nivou.

U okviru postoje?eg trenda decentralizacije, lokalnim vlastima ne dodjeljuju se samo sredstva, nego i diskreciona ovlaštenja za korištenje tih resursa. Stoga lokalne vlasti imaju potencijal za smanjenje korupcije i poboljšanje javnih usluga na lokalnom nivou ili, pak, pove?anje korupcije i slabljenje kvalitete pružanja usluga.

Korupcija tako?er može dovesti do imenovanja javnih dužnosnika na temelju favoriziranja, umjesto kvalifikacija, što zna?i da lokalne i regionalne vlasti nemaju pristup najistaknutijim i najboljim talentima. Time se stvara plodno okruženje za dalju korupciju i dodatno smanjuje efikasnost i djelotvornost uprave.

Neefikasne i nedjelotvorne organizacije koje ne zapošljavaju na osnovu kvalifikacija dovode do loše kvalitete javnih usluga i infrastrukture, ?ime se narušava povjerenje javnosti i legitimnost javnih institucija. Me?utim, što je još važnije, uzrokuju zna?ajne troškove za gra?ane, uklju?uju?i siromaštvo, smrt, bolesti i ograni?ene životne prilike.

U kona?nici, korupcija šteti ekonomskom razvoju i dovodi do toga da se javna sredstva usmjeravaju na nekonkurentna preduze?a, umjesto ne ona koja nude inovativnije ili jeftinije proizvode i usluge. Nekonkurentna tržišta, zajedno sa negativnim utjecajem korupcije na kvalitetu lokalnih javnih usluga i infrastrukture, zna?i da privatni sektor nema ?vrste temelje (osoblje, sigurnost, ulaganja itd.) za vlastitu izgradnju. Kona?no, to može dovesti do toga da privatni i me?unarodni ulaga?i izbjegavaju ulaganje u odre?eno podru?je.

Mito

Mito je obe?anje, ponuda, prihvatanje ili vrbovanje radi li?ne koristi (npr. dar, zajam, nagrada, korist itd.) u zamjenu za neeti?ku ili nezakonitu radnju. Mito dovodi do toga da se odluke ne donose u javnom interesu, što smanjuje povjerenje javnosti u institucije i dovodi do loših javnih usluga.

Me?unarodne norme

Za mito su relevantne sljede?e me?unarodne konvencije i norme:


Primjer sudske prakse

Sukob interesa

Sukob interesa nastaje kada pojedinac može ostvariti li?nu korist od radnji ili odluka koje poduzima u službenom svojstvu. Sukobi interesa, bilo da su stvarni, percipirani ili mogu?i, rezultiraju odlukama koje jesu ili se smatraju nepravednim i isklju?ivo u vlastitom interesu, što smanjuje povjerenje javnosti u institucije i dovodi do lošijih ishoda za javnost.

Me?unarodne norme

Sukob interesa obuhva?en je i sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

 


Primjer sudske prakse

Pronevjera

Pronevjera je nezakonito prisvajanje novca, robe ili drugih sredstava od strane dužnosnika kojem su povjerena, što dovodi do gubitka javnog novca, ?ime se smanjuje sposobnost nadležnih tijela da djeluju u interesu javnosti, a samim time dovodi do pogoršanja usluga i ishoda za gra?ane. Narušava se i povjerenje javnosti u vlasti.

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, pronevjera je obuhva?ena sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:


Primjer sudske prakse

Prevara

Prevara je upotreba obmane kako bi se ostvarila nepoštena ili nezakonita korist. Prevara narušava povjerenje javnosti u vlasti i smanjuje sposobnost njihovog djelovanja. ?esto dovodi do gubitka javnog novca, što šteti javnim uslugama i sposobnosti vlasti da odgovore na potrebe i težnje javnosti.

 

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, prevara je obuhva?ena sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:


Primjer sudske prakse

Nepotizam

Nepotizam je iskorištavanje službenog položaja kojim se nepravedno pogoduje ?lanu porodice ili prijatelju (npr. davanjem posla ili prednosti). Nepotizam i drugi oblici favoriziranja dovode do toga da lokalne i regionalne vlasti nemaju pristup najistaknutijim i najboljim talentima. Time se stvara plodno okruženje za dalju korupciju i smanjuje efikasnost i djelotvornost uprave.

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, nepotizam je obuhva?en sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:


Primjer sudske prakse

Zloupotreba administrativnih resursa u izbornim kampanjama

Zloupotreba administrativnih[i] resursa tokom izbornih procesa podrazumijeva nezakonito ili zloupotrebljavaju?e ponašanje politi?ara i javnih dužnosnika koji se koriste ljudskim, finansijskim i materijalnim resursima u naturi i drugim nematerijalnim resursima kako bi utjecali na ishod izbora i time ugrozili pravi?nost samih izbora.

[i] Za potrebe ovog priru?nika „administrativni resursi su ljudski, finansijski, materijalni, u naturi i drugi nematerijalni resursi kojima raspolažu postoje?i državni službenici i oni u izbornim procesima, a koji proizlaze iz njihove kontrole nad osobljem u javnom sektoru, finansija i raspodjele, pristupa javnim objektima i sredstvima u formi prestiža ili prisutnosti javnosti koji proizlaze iz njihova položaja izabranih ili javnih službenika i koji se mogu pretvoriti u politi?ku podršku ili druge oblike podrške”, kako je definisano u: „Izvještaju o zloupotrebi administrativnih resursa tokom izbornih procesa”, studija br. 585/2010, Evropska komisija za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija), Vije?e Evrope (16. decembra 2013.), dostupno na ovom linku

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, zloupotreba administrativnih resursa u izbornim kampanjama obuhva?ena je sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Zloupotreba administrativnih resursa tokom izbornih postupaka obuhva?ena je sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:


Primjer sudske prakse

Iznuda

Iznuda je upotreba prisile za dobivanje novca, robe, usluga ili neke druge pogodnosti od pojedinca ili institucije. Osim štete koju nanosi žrtvi, iznudom se smanjuje povjerenje javnosti u vlasti i može odvratiti od rasta poslovanja i ulaganja u tom podru?ju.

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, iznuda je obuhva?ena sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:


Primjer sudske prakse

Klijentelizam

Klijentelizam je obe?anje i prihvatanje li?ne koristi (npr. dar, zajam, nagrada, korist, posao itd.) u zamjenu za politi?ku podršku. ?esto se temelji na neravnopravnom odnosu izme?u pokrovitelja (npr. politi?kog lidera) i klijenta (npr. glasa?a). Klijentelizam dovodi do odluka koje odražavaju posebne interese nekolicine, umjesto šireg javnog interesa, što vodi do nepravi?nih i nepravednih ishoda.

Me?unarodne norme

Kao jedna vrsta korupcije, klijentelizam je obuhva?en sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:


Primjer sudske prakse

Pokroviteljstvo

Pokroviteljstvo je korištenje službene pozicije za imenovanje osobe na javnu dužnost na temelju favoriziranja, ?esto u zamjenu za politi?ku podršku. Može biti usko povezano sa pojmovima klijentelizma, kronizma i nepotizma. Pokroviteljstvo dovodi do toga da se odluke ne donose na osnovu onoga što je u interesu društva u cjelini, nego onoga što je u interesu donosioca odluka i njegovih saradnika. Njime se krše granice legitimnog politi?kog uticaja i principa sposobnosti i kvalifikacija te dovodi do neiskorištavanja javnog novca.

Me?unarodne norme

Pokroviteljstvo je, kao jedna vrsta korupcije, obuhva?eno sljede?im me?unarodnim standardima i smjernicama:

Budu?i da je zloupotreba administrativnih resursa tokom izbornih postupaka najrašireniji na?in korištenja pokroviteljstva kao oblika korupcije, relevantni su sljede?i me?unarodni standardi:


Primjer prakse